Satira se u književnosti koristi stoljećima – i postoji razlog za njenu dugovječnost: satira je umjetnost ismijavanja ili kritiziranja osobe, situacije ili društvenog sustava vjerovanja kroz pripovijedanje. Otkad postoji netko ili nešto vrijedno sprdnje, postoji i satira.
Što je satira?
Satira je metoda priče koja razotkriva mane osobe ili sustava na vlasti. Umjesto da realno prikazuje nedostatke, satira ih naglašava, često ih preuveličava dok ne postanu smiješne ili komične.
Satiru ćete pronaći u svim vrstama medija, od TV-a (Saturday Night Live), do filmova (Don’t Look Up, Oprostite što smetam, Borat), do glazbe (Pjesma Brucea Springsteena “Born in the U.S.A.”). Budući da se ovdje u Grammarlyju bavimo pisanom riječi, usredotočit ćemo se na satiru kao književno sredstvo.
Odakle satira?
Primjeri satire mogu se naći još u antičkoj Grčkoj. Riječ satira dolazi od latinske riječi satura, što znači “pun” (misliti zasićen ili zasićen). Izraz lanx satura odnosi se na mješavinu voća, što odgovara mješovitoj kvaliteti ranih satira.
Jednu od najranijih poznatih satira napisao je 441. godine prije nove ere starogrčki dramatičar Aristofan. Njegova drama Lizistrata kritizirala je sklonost njegove nacije prema ratu stvarajući komičnu, hipotetsku situaciju u kojoj žene uskraćuju svojim muževima seks sve dok oni ne prestanu ići u rat.
Kako pisati satiru
Prve dvije stvari o kojima treba razmišljati kada pišete satiru su relevantnost i jasnoća.
Tema kojom se odlučite baviti satirom trebala bi imati udjela u suvremenom društvu. Na primjer, ako želite kritizirati ulogu masovne proizvodnje u američkom životu, bit će manje uvjerljivo ako to postavite u model T–era America. Primerenija bi se satira odvijala u suvremenoj tvornici.
Jasnoća je još jedan ključni element pisanja satire. Za razliku od oblika usporedbe i kontrasta ili objašnjavajućih eseja, satire nemaju odanost neutralnosti. Satira je izričito namijenjena ismijavanju ili kritiziranju s određenog stajališta. Vaš čitatelj mora razumjeti kakvu poziciju zauzimate kako bi satira djelovala.
Ostali elementi satire uključuju:
Humor: Humor omogućuje piscu da se pozabavi ozbiljnim, kompliciranim temama na način koji zadržava interes čitatelja. Ne mora biti “ha-ha” smiješno. Satira može biti mračna, duhovita, oštra ili suha, a opet vrlo učinkovita.
Pretjerivanje: Pretjerivanje je sjajan način da se poznata ideja dovede do smiješnog kraja. U satiri se pretjerivanje obično nalazi na razini scene ili zapleta i može činiti osnovu cijelog djela.
Ironija: Ironija je način potkopavanja očekivanja čitatelja. Uzima poznatu scenu i okreće je točno suprotno od očekivanog rezultata. Ironija u satiri djeluje tako što uzima situaciju s kojom su ljudi upoznati i namjerno je dovodi u krivo.
Kada koristiti satiru u pisanju
Upotrijebite satiru kada imate snažne osjećaje u vezi s određenom situacijom, osobito onom za koju smatrate da se loše postupa. Budući da se satira koristi književnim sredstvima kao što su humor, hiperbola i ironija, čita se na manje ozbiljan način od službene pritužbe ili manifesta. Iako se bavi ozbiljnim situacijama, čini to na način da čitatelje drži jednako zainteresiranima za pripovijedanje kao i za sam problem.
Kada NE koristiti satiru u pisanju
Satira je moćan alat za prenošenje poruke masovnoj publici, ali dolazi s rizicima. Jedan od tih rizika je shvaćanje doslovno.
Na primjer, roman Klub boraca Chucka Palahniuka je satira koja kritizira potrošački kapitalizam i pretjeranu (toksičnu) muškost. Međutim, nakon njegovog debija 1996., stvarni “klubovi boraca” počeli su se pojavljivati diljem Amerike. Ti su čitatelji promašili poantu satire i doveli je do doslovnog i vrlo destruktivnog kraja.
Drugi slučaj u kojem je satira neprikladna je kada meta satire nije u poziciji moći. Ako pisac kritizira nekoga ili nešto što je u ranjivom položaju, to nije satira – to je maltretiranje. Ako namjeravate pisati satiru, pobrinite se da budete bolji.
Tri vrste satire
Postoje tri glavne vrste satire, svaka nazvana po starorimskom satiričaru koji ju je popularizirao: Horacije (65.–8. pr. Kr.), Juvenal (1.–2. st. n. e.) i Menipp (3. st. pr. n. e.).
Horacijeva satira
Ova satira je bezbrižna i često smiješna. I dalje potiče na ozbiljne teme, ali to čini u šali. Sjetite se političkih skečeva u emisiji Saturday Night Live ili lukavih “savjeta” pisaca poput Marka Twaina.
Juvenalska satira
Ova vrsta satire je ozbiljnija, gorka ili mračna kritika. Njegov cilj nije biti smiješan, već pozvati vlast na odgovornost i razotkriti nemoralno ponašanje. Roman Georgea Orwella 1984 je juvenalovska satira smještena u distopijsku budućnost koja se bavi političkim nadmudrivanjem i slomom kritičkog mišljenja.
Menipska satira
Ova posljednja vrsta satire je oblik koji se vraća na izvornu, starogrčku upotrebu riječi. Pokreće se više od drugih vrsta satire i može skakati po fragmentiranoj pripovijesti ili miješati prozu sa stihovima. Još jedna karakteristika menipovske satire je da se više bavi stavovima ili ponašanjem nego određenim entitetima.
Pojmovi vezani uz satiru
Alegorija: Alegorija i satira dijele mnoge kvalitete, ali se razlikuju na neke ključne načine. Alegorija postavlja simboličnu priču na ozbiljniju, kompliciraniju ili nijansiranu temu. Dok satira nastoji dovesti stvarne ljude ili događaje do apsurda, alegorija prikriva (iako ponekad slabo) stvarne događaje izmišljenim prikazima. Alegorija ima krinku, a satira može, ali ne mora. Knjiga Životinjska farma Georgea Orwella primjer je priče koja je i satira i alegorija.
Parodija: Parodije i satire se također preklapaju, ali nisu ista stvar. Parodija oponaša poznati stil (na primjer, način na koji “Weird Al” Yankovic mijenja namjenu dobro poznatih pjesama) radi komičnog učinka. Parodije kritiziraju nešto na plićoj razini od satire. Dok je satira način da se pozabavi širom temom u društvu, parodija je isključivo zainteresirana za izvlačenje humora iz situacije.
Sarkazam: Jedan cilj satire i sarkazma je ukazati na glupost situacije. Satira to čini prateći detalje do nelogičnog kraja, dok se sarkazam usredotočuje na određeni detalj. Kraće od satire, sarkazam je obično samo fraza za osvjetljavanje određenog trenutka.
Primjeri satire u književnosti
“Savjet mladima”, Mark Twain
Ovaj esej Marka Twaina iz 1882. primjer je horatijanske satire, bezbrižnog stava namijenjenog kritiziranju pravila i zbijanju šala.
“Idite rano u krevet, ustanite rano – to je mudro”, navodi Twain u eseju. Da bi to učinio, upućuje mlade da ustanu “s ševom”, pardon pticom poznatom po svojim ranim jutarnjim pjesmama. Zatim predlaže da pronađu ševu(naglašav PTICU) koju mogu istrenirati da se budi oko 9:30 ili 10 ujutro. Nadovezujući se na konvencionalnu frazu “ustani s ševom”, on je izvrće do komičnog završetka.
“Skroman prijedlog”, Jonathana Swifta
Ovaj esej Jonathana Swifta iz 1729. jedan je od najpoznatijih primjera juvenalske satire, vrste satire koja je gorljivija i mračnija od svojih parnjaka. U eseju Swift predlaže da bi siromašni ljudi u Irskoj trebali prodavati svoju djecu kao hranu za bogate kako bi olakšali svoje ekonomske probleme. Swift kritizira ekonomske maksime svog vremena (naime, da su “ljudi bogatstvo nacije”) i nehumano postupanje prema irskoj radničkoj klasi. Dakle, jeste li uhvatili sarkazam u naslovu?
Mačja kolijevka, Kurt Vonnegut
Kurt Vonnegut ima oko za smiješno u gotovo svakom ljudskom ponašanju, a njegovi su romani satirični dokaz tome. U svom romanu Cat’s Cradle iz 1963. godine, autor satirizira ljudsku potragu za svrhom kroz sva sredstva: religiju, znanost, politiku, itd. Ova široka i opojna tema čini je savršenim primjerom menipovske satire, koja izdvaja stavove i ponašanja.
Česta pitanja o satiri
Što je satira?
Satira je način pisanja o nedostatku ili neuspjehu u društvu napuhujući ga do apsurda. Satira kao književni žanr koristi širok raspon književnih tehnika, kao što su pretjerivanje, humor i ironija.
Kako funkcionira satira?
Satira počinje tako što pisac posvećuje veliku pozornost aktualnim događajima i ponašanjima. Ako uoče nešto smiješno ili nemoralno, proširuju tu kvalitetu u priču koja razotkriva njezine nedostatke.
Koja je svrha satire?
Svrha satire je iskoristiti kritiku društva na način koji je zanimljiv, koristan i često smiješan. Stvaranjem pametne ili iznenađujuće priče oko poznate teme, pisac može usmjeriti pozornost čitatelja na apsurdnost situacije.
Autor: Ema SB
