Gililan, sedmogodišnja djevojčica koja nije mogla da ide u školu. Neprestano ustaje, odvraća pažnju, leti mislima i ne prati lekcije. Njeni učitelji se brinu zbog nje, kažnjavaju je, grde, nagrađuju nekoliko puta kad obrati pažnju, ali ništa. Gillian ne zna da sjedi i ne može da drži pažnju. Kad se vrati kući, kažnjava je i majka. Dakle, ne samo da što Gillian ima loše ocjene i mnogo kazni u školi, već i pati od toga kod kuće. Jednog dana, Gilianina majka je pozvana u školu. Žena, tužna poput nekoga ko čeka loše vijesti, odlazi u školsku prostoriju za razgovore. Učitelji govore o bolesti, o očitom poremećaju. Možda je to hiperaktivnost ili joj možda treba neki vid lečenja. Tokom razgovora dolazi bivša učiteljica koja je odlično poznavala devojčicu. Traži od svih odraslih, majke i kolega da je prate u susjednu učionicu u kojoj je Gilian još uvijek sjedila. Ostavila je otvorena vrata učionice i rekla majci i kolegama da sačekaju ispred. Uključuje stari radio i pojačava muziku. Kako je djevojčica ostala sama u učionici (čekajući mamu), odmah je ustala i počela da se kreće gore-dole, lijevo i desno, nogama i srcem hvatajući muziku u ritmu. Učiteljica se smeši dok kolege i majka gledaju između zbunjenosti i empatije. Zatim učiteljica govori: “Vidite? Gilian nije bolesna, Gillian je plesačica!” Preporučujem majci da je odvede u školu plesa. Gillian se upisala, završila svoj prvi dan plesa i kad se vratila kući, rekla je majci: “Svi su poput mene, tamo nitko ne može da sjedi!” 1981. godine, nakon plesačke karijere, otvorivši vlastitu plesnu akademiju i primivši međunarodno priznanje za svoju umjetnost,
Dame Gillian Barbara Lynne( 1926-2018), slika: Gillian Lynne at the Olivier Awards in 2013
Dame Gillian Barbara Lynne postala je koreograf mjuzikla “Mačke” 1981. godine i “Fantom iz opere” 1986. godine. Nadamo se da će jednog dana sva različita deca da pronađu odrasle ljude koji ih mogu dočekati onakvima kakvi jesu, a ne onim što im nedostaje.
-SBPOZITIVNO
