Već više od jednog stoljeća, tvrtka Đuro Đaković predvodnik je inženjerske inovacije. Od skromnih početaka 1921. godine pa sve do danas, uz stoljetno iskustvo, izgradili smo nasljeđe izvrsnosti koje se proteže kroz generacije.
1921. – 1940.
17.2.1921.
Osnovana je Prva jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova d.d. Brod na Savi.
Osnivači su bili:
- Prva Hrvatska štedionica u Zagrebu
- Slavonija d.d. za industriju drva u Brodu
- Slavonsko trgovačko društvo ugljena Kauffman i drugovi u Brodu na Savi
- Tvornica za strojeve i željezničku opremu Kistarcs
- Jugoslavenska banka d.d. u Osijeku
1921.
Izgradnja tvorničkih zgrada je započela u svibnju.
1922.
Tvornica je u lipnju započela proizvodnju i popravak vagona. Godinu nakon toga, zapošljavala je 1200 djelatnika.
1941. – 1960.
1947.
Nakon pretrpljene značajne materijalne štete u 2. Svjetskom ratu, tvornica mijenja dotadašnji naziv u «Đuro Đaković» Industrija lokomotiva, strojeva i mostova Slavonski Brod.
1952.
Zaključen je ugovor s tvrtkom Babcock Wilcox o poslovno-tehničkoj suradnji, a 1955. godine proizvedena je prva dizelska lokomotiva s 20 KS.
1952. – 1955.
U razdoblju 1952/53. godine izrađeno je 208 lokomotiva iz postojećeg programa za potrebe domaće željeznice.
1983. – 1995.
1983.
Tvrtka Đuro Đaković Specijalna vozila d.d. započela je serijsku proizvodnju tenka M-84.
1991. – 1995
U razdoblju od 1991. do 1995. tvornica Đuro Đaković razvijala je i proizvodila oružje, oruđe i streljivo za potrebe Hrvatske vojske te tako uvelike doprinijela Domovinskom ratu.
Nakon 1995.
Nakon 1995. godine, započeti projekti uspješno su nastavljeni te su dogovoreni mnogi drugi projekti poput: izrade specijaliziranih teretnih vagona za specifične svrhe prema najnovijim europskim standardima, izrada oklopnih borbenih vozila, proizvodnja različitih tlačnih spremnika, reaktora i sličnih proizvoda, proizvodnja komponenti za vjetroelektrane i još mnogo toga.
Uspostavljaju se nove poslovne suradnje sa svjetskim liderima kao što je finska tvrtka Patria i norveška industrijska grupacija Kongsberg.
2022. – Danas
2022.
U rujnu 2022. češka tvrtka DD Acquisition, osnovana od strane CE Industries i Promet Group, postaje većinski vlasnik tvrtke (81,9 %) Đuro Đaković Grupa d.d.
Danas grupacija Đuro Đaković pronalazi odgovore i rješenja za moderne izazove kroz poslovna područja – obrana, transport, strojna obrada i energetika.( link)
Sam Đuro Đaković bio je borac ne za svoj džep već za obične ljude i radnike prije svega
Đuro Đaković
Đuro Đaković (Brodski Varoš, 30. studenoga 1886. – Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija, 25. travnja 1929.), bio je hrvatski političar, sindikalni vođa, jedan od osnivača KPJ 1919. godine i organizacijski tajnik CK KPJ od 1928. godine, do smrti, 1929. godine.[1][2][3]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Đuro Đaković rodio se u Brodskom Varošu, kraj Broda na Savi, 1886. godine. Kao metalski radnik u Sarajevu, već je 1905. – 1906. sudjelovao u prvim radničkim štrajkovima u Bosni, a 1910. bio je istaknut omladinski rukovodilac u Sarajevu.[4] Po izbijanju Prvoga svjetskog rata 1914. godine zbog istupanja protiv rata uhićen je i od vojnoga suda kao “veleizdajnik” osuđen na smrt. Kasnije je amnestiran i upućen na prisilni rad u Arad i Komoran.
Organizirao je veliki štrajk građevinara 1919. godine, bio je član Centralne uprave Saveza metalaca za BiH i uprave Glavnog radničkog saveza BiH.
Jedan je od osnivača SRPJ(k) u BiH, a 1920. godine izabran je u Centralno partijsko vijeće KPJ. Zastupnik KPJ u Ustavotvornoj skupštini bio je 1920. godine.[2]
Godine 1920. angažirao se u sindikalnoj kampanji za oslobađanje uhićenih rudara nakon štrajka i bune.[5]
Godine 1921. bio je delegat KPJ na Trećem kongresu Kominterne u Moskvi. Više puta bio je uhićivan, mučen i proganjan, a od 1922. do 1926. godine interniran je u rodno mjesto.
Po odlasku u Zagreb, 1926. godine, postao je tajnik Oblasnog odbora Saveza metalaca Hrvatske.[4]
Bio je jedan od najistaknutijih boraca protiv frakcija u vrhovima KPJ. 1927. – 1928. bio je na Lenjinovom sveučilištu u Moskvi, a u Kraljevinu SHS vratio se kao opunomoćenik Kominterne za sprovođenje Otvorenog pisma upućenog članovima KPJ. Na Četvrtom kongresu KPJ u Drezdenu 1928. godine postao je organizacijski tajnik CK KPJ.
Kao veliki protivnik Šestosiječanjske diktature u travnju 1929. godine uhićen je u Zagrebu i mučen. Odveden na tadašnju jugoslavensko-austrijsku granicu i od žandara ubijen, 25. travnja 1929. godine, pri insceniranom bijegu,[1][2][3] zajedno s Nikolom Hećimovićem, tajnikom Crvene pomoći.
Đurin sin, Stjepan Đaković, rođen 1912. godine u Sarajevu, također je bio član KPJ te je kao sudionik NOP-a u Hrvatskoj ubijen od ustaša u Zagrebu, 1942. godine.
Spomen i baština[uredi | uredi kôd]
- U vrijeme Španjolskoga građanskog rata jedan je bataljon 129. internacionalne brigade Španjolske republikanske vojske, u svibnju 1937. godine, po njemu nazvan bataljon “Đuro Đaković”.[6]
- U Belgiji je tijekom Drugoga svjetskog rata, u sklopu oružanoga pokreta te zemlje, od iseljenika s područja Jugoslavije formirana jedinica “Đuro Đaković”.[7]
- Đuro Đaković Holding d.d., strojarska grupacija iz Slavonskog Broda, dobila je ime po njemu, 1947. godine.[8]
- Dvadeset godina nakon smrti, 25. travnja 1949. godine, posmrtni ostatci su mu svečano prenijeti u Beograd i pokopani u grobnicu na Kalemegdanu, pokraj posmrtnih ostataka Ivana Milutinovića, Moše Pijade i Ive Lole Ribara.
- 1979. godine, arhitekt Fedor Tolja projektirao je Spomen-park “Đuro Đaković” u Brodskom Varošu.[9]
- 1986. godine u Zagrebu mu je postavljeno poprsje, rad Vanje Radauša.[10]
-WIKIPIPEDIJA
-SBPOZITIVNO
