Prve Levi’s 501 traperice napravljene su za rudare, osamdesetih godina bile su simbol pobune mladih, a danas su kultni komad koji nose sve trendseterice.
Traperice su jedan od onih odjevnih predmeta kojih nikada ne možemo imati dovoljno i koji idu na apsolutno sve, a jedne među njima stekle su kultni status i obožavamo ih već gotovo 140 godina – popularne Levi’s 501. Njima nije potreban nikakav uvod, jer gotovo svi prilično dobro znaju kako izgledaju ove kultne traperice.
No, mnogi ni ne znaju fascinantnu povijest koja stoji iza ovog brenda i kako je postao obiteljsko ime, kao ni tko je sve zaslužan za to da ova marka postane ono što je danas. Kako su uopće Levi’s 501 postale traperice bez kojih ne možemo u svojoj garderobi?
Od hlača za rudare do simbola pobune mladih
Povijest iza najpoznatijih hlača na svijetu započela je kada je američki poduzetnik Levi Strauss odlučio krenuti na zapad tražeći sreću u Kaliforniji tijekom zlatne groznice sredinom 1800-ih. Supruga rudara poželjela je trajnije hlače za svog supruga i zamolila lokalnog krojača Jacoba Davisa da joj pomogne – on je stvorio prvi par ‘plavih traperica’ s bakrenim zakovicama na mjestima naprezanja za čvrstoću i trajnost. Zatim je otišao kod svog dobavljača trapera Levija Straussa kako bi potražio financijsku potporu za dobivanje patenta 1983. godine, a njih su dvoje zajedno započeli posao i osnovali tvrtku pod nazivomLS&Co.
Traperice nije izmislio Levi Strauss, koji je bio samo trgovac i od 1853. upravljao kalifornijskom ogrankom obiteljske trgovačke tvrtke koju su osnovali židovski useljenici iz Njemačke. Cijela priča o tome kako je Levi pravio radne hlače i prodavao ih rudarima tijekom kalifornijske zlatne groznice samo je izmišljotina reklamnog odjela tvrtke Levi’s, ali Levi jest odigrao ključnu ulogu u stvaranju najpopularnijih hlača.
Na reklami iz 1898. ilustratori su čovjeku čije hlače mogu izdržati trganje oštrog psa dali lice samog Levija Straussa
Izumitelj traperica bio je Jacob W. Davis (1831.-1908.), rođen u Rigi u Latviji kao Jakobs Jufess, koji nje izučio krojački zanat i s 23 godine emigrirao u Ameriku i promijenio ime. Lutao je po Americi i Kanadi, okušao se u raznim poslovima, da bi se na kraju 1870. skrasio u Nevadi i tamo vratio izvornom zanatu, otvorivši krojački dućan. Jedna od njegovih mušterija zatražila je da skroji izdržljive radne hlače za njezinog supruga drvosječu. Davis je uzeo pamučno šatorsko platno i došao na ideju na hlače na točkama najvećeg naprezanja učvrsti zakovicama da bi bile izdržljivije. Kako se drvosječa na sva usta hvalio iznimno kvalitetnim i izdržljivim hlačama, oni koji su to čuli od njega i sami su ih počeli naručivati. Jacob Davis prodavao je sve više svojih čudesnih hlača i 1871. prešao na plavo pamučno platno. (To se platno prelo u predionicama u francuskom gradu Nimesu, i od francuske oznake na paketima »de Nimes«, iz Nimesa, potječe izraz denim za jeans-platno.)
Levi Strauss i Jacob Davis
Potražnja je vrlo brzo nadišla njegove mogućnosti proizvodnje, ali da bi naveliko proizvodio taj novi tip hlača za kojima su mušterije poludjele, Jacob Davis morao je svoj izum patentirati da mu drugi ne bi ukrali ideju a sam nije imao novaca za skupi proces podnošenja patenta – te naći financijera koji će uložiti u tvornicu hlača. I jedno i drugo je našao u San Franciscu kod Levija Straussa, za kojeg je znao da je pošten u poslu – od njegove je tvrtke nabavljao tkaninu na veliko za svoj krojački obrt; obratio mu se i postignut je dogovor o zajedničkom podnošenju patenta i ulasku u tvorničku proizvodnju traperica.
Tako je Levi Strauss od trgovca postao tvorničar i počeo proizvoditi ono što će njegovo ime učiniti slavnim širom svijeta. A Jacob Davis? On je u novoj tvornici imao najodgovorniji, ali i najlakši i najbolje plaćen posao, nadzornik proizvodnje hlača i košulja, i u svojem je vlasništvu, pošteno po dogovoru, imao 10 % tvrtke u koju je Levi uložio kapital. Tijekom dvanaest godina do isticanja patenta, Levi’s traperice su pokorile tržište zapada Amerike, a u idućem stoljeću i cijele SAD i cijeli svijet. Kad su i drugi počeli praviti traperice, Jacob Davis smislio je karakteristični šaf na stražnjim džepovima u obliku galebovih krila, da bi se na prvi pogled vidjelo da je riječ o originalnim i najkvalitetnijim trapericama.
Originalni patentni crtež Jacoba Davisa
Kad je Levi Strauss preminuo bez djece u 74. godini života 1902., njegov imutak zarađen čudesnim hlačama, nekih 6 milijuna dolara (u današnjem novcu oko 155 milijuna) naslijedili su njegovi nećaci, koji su pristupili Jacobu Davisu s ponudom da otkupe njegovih 10 % da bi Levi’s postao obiteljska tvrtka. Ponudili su poštenu cijenu, Davis je pristao i otišao u zaslužnu mirovinu, te umro šest godina kasnije kao vrlo imućan čovjek, zahvaljujući svojoj krojačkoj inovativnosti i dogovoru s poštenim trgovcem Levijem Straussom, i Davisovo šestoro djece naslijedilo je nemali novac. Samo je jedan od Levijevih nećaka, Sigismund, imao djece – kći Elise koja se udala za Waltera Haasa iz ugledne obitelji industrijalaca, i njihovi potomci, obitelj Haas, i danas su vlasnici branda Levi’s.
Prve traperice namijenjene ženama Levi Strauss & Co počeo je proizvoditi 1918.
A što je dalje bilo s trapericama – modno pa čak i politički (geopolitički stručnjaci kažu da je kvaliteta Levi’s traperica više doprinijela padu istočnog bloka nego CIA, FBI i NATO skupa), čitajte uskoro na Zvonu u našem drugom dijelu povijesti traperica, tih vitalnih stopedesetgodišnjaka koje je svatko od nas obukao barem jednom u životu, a većina i bezbroj puta.
Mi smo mala ali sposobna ekipa mladih ljudi (spremnih za dobar humor, nespremnih za crnilo svakodnevnih vijesti), spremni promijeniti vaše mišljenje o vijestima i kako bi one trebale izgledati, nismo politički opredijeljeni a ni uhljebljeni stoga dva puta i zaključite da smo ipak svoji.
Postojimo svega nekoliko mjeseci no to ne znači da nećemo još dugo, mi ćemo se truditi da vas intrigiramo, a Vi nas samo pratite i gledajte kako možebitno rastemo.
1 comment
Skupe su