Ako je nekad postojalo mjesto gdje su stanovi i garaže bili toliko normalni da si ih mogao kupiti uz kavu i dobru volju, onda je to bio Slavonski Brod, ali to se zvalo stanarsko pravo koje je aorist, Danas, međutim, situacija nalikuje eksperimentu iz ekonomije koji je izmaknuo kontroli. Brođani već neko vrijeme gledaju oglase za nekretnine kao što drugi ljudi gledaju znanstvenu fantastiku — zabavno, ali potpuno nepovezano s realnošću. Vjerojatno nikad u povijesti grada nije postojao tako velik jaz između kvalitete kvadrata i cijene kvadrata, pa se stanovništvo sve češće nalazi u kognitivnom disonantnom vrtlogu: „Je li ovo normalno?“ i „Je li moguće da je netko stvarno ovo kupio?“, često izrečeno u istoj rečenici. Nikom nije jasno tko kupuje sve te stanove, a toliko je stanova u svakoj zgradu prazno.
Najbolji primjer novog ludila je garaža. Nekad simbol skromnog luksuza za parkiranje fiće/ spačeka/ Zastave 101-128 ili skladištenje zimnice, garaža u Brodu evoluirala je u investicijski fond visokog rizika, nešto poput bitcoina ali sa sigurnošću da će kiša ipak procuriti. I dok se u normalnim vremenima garaža kupovala zato što ti treba, danas se kupuje zato što je „pametno ulaganje“, iako je jedina funkcija te investicije da ima vrata i da se može zaključati katancem iz 1997. godine. A cijene? One plešu svoj tango, pa tako jedna obična garaža od 16 kvadrata može postići cijenu kao garsonijera prije deset godina. Ironično, garažu ne možeš ni grijati ni renovirati, ali zato možeš uživati u osjećaju da si kupio jedini betonski bunker koji nije u vojarni. Balon cijena nekretbina se napuhuje, a nas je sve mane i nikako da pukne,Narativno tome mladi su oni koji ispaštaju i ovim tempom privatni stan će poslati SF fikcija.
Stanovi, naravno, igraju vlastitu verziju iste igre. Često se nude opisi poput „uređen“, „adaptiran“, „odmah useljiv“, što u brodskim uvjetima može značiti sve od: „ima zidove“ do „vlasnik je promijenio utičnicu 1960 e godine. Tragikomičan trenutak nastupa kad shvatiš da se stan od 48 kvadrata na četvrtom katu bez lifta prodaje po cijeni po kojoj se u normalnom svijetu dobije vikendica s dvorištem i tri bora.Svejedno, Slavonski Brod je mjesto gdje tržište ne pita za logiku — sve što ima kvadrat i može se oglasiti, može se i naplatiti, ali prodati U svemu tome najhrabriji su kupci: oni koji pokušavaju shvatiti kako se cijena formira. Neki tvrde da je riječ o tržišnim zakonitostima, drugi krive influencere, treći drže da se radnje iz crtića „A je to“ preselile u stvarni život i da cijene određuju dva lika s pilom i čekićem.
Najapsurdnije je to što se sve odvija u gradu u kojem je život realno mjerljiv, opipljiv, prilično prizeman i u kojem nije teško razlikovati luksuz od betonskog okna od 20 kvadrata. Ali možda je upravo zato čitava situacija komična — kao da se netko našalio i rekao: „Hajdemo vidjeti hoće li Brođani primijetiti ako garažu ponudimo za cijenu preko 10 tisuća eura“, i onda se zapanjio kad je netko došao na razgledavanje. Nararavno ista je prodana, ali opkoljena plavim linijama.
U tom smislu možemo reći da tržište nekretnina u Slavonskom Brodu nije samo ekonomska kategorija — to je društvena satira s elementima tragedije. Pokazuje kako se iz jednostavnih stvari može razviti složen apsurd, kako se na najobičnijoj garaži može graditi metafora o stvarnom stanju društva, tranzicije i mentaliteta koji još uvijek pokušava uloviti logiku kapitalizma, ali ga stalno promatra istim onim pogledom kojim gleda temperaturu na Kazališno–koncertnoj dvorani: „Tko je ovo postavio i zašto?“
A možda je sve ipak jednostavnije. Možda je Brod jedini grad u kojem se tržište nekretnina pretvorilo u kolektivni eksperiment humora. Možda se netko stvarno smije dok piše te cijene. A možda se smijemo i mi, jer jedino što nam preostaje jest pratiti oglase kao oblik lokalne komedije — i nadati se da garaža neće sutra koštati kao mali stan, a mali stan kao doživotni kredit.
A mladi? Oni nakon kupnje stana u Brodu obično ostanu s tri stvari: kreditom do 2065., utičnicom koju je vlasnik „adaptirao“, i pogledom na susjedovu garažu koja vrijedi kao njihova dnevna soba. U najboljem slučaju, ostane im i nada — da će jednog dana tržište shvatiti da Slavonski Brod nije Manhattan, da garaža nije investicijski portfelj, i da „odmah useljiv“ ne znači da moraš donijeti vlastiti pod. Do tada, nekretnine ostaju naš lokalni sitcom: svaka nova cijena nova epizoda, svaki oglas nova šala, a svaki kupac — novi junak u seriji koja se zove „Kako sam kupio stan i izgubio razum“
