Autor: Udruga Učinimo svijet boljim
U Slavonskom Brodu čuda su toliko česta da ponekad gotovo prestanu biti čuda. Grad koji čuva snažnu vezu s vlastitom prošlošću ovih je dana svjedočio jednom posebnom, tihom i dostojanstvenom – povratku jedne Brođanke među svoje sugrađane, gotovo sto godina nakon smrti.
Osim što je široj javnosti poznat kao uspješan direktor Komunalca, gospodin Krunoslav Janjić ostavio je snažan trag i kao idejni tvorac projekta E-groblje uz Igora Majdandžića ( ININ) najopsežnije digitalizacije groblja u Republici Hrvatskoj. Virtualna mapa Gradskog groblja omogućila je Brođanima da jednim klikom pronađu posljednja počivališta svojih najmilijih. Iako je projekt kod tradicionalista izazvao nelagodu, mnogi su ga dočekali kao nužan iskorak prema modernom i odgovornom odnosu prema baštini.
U tom je duhu nastalo i novo „čudo“ – digitalno i simbolično uskrsnuće Elizabete Pribačić, Brođanke preminule 1938. godine u vrlo mladoj dobi. Za realizaciju ovog iznimnog projekta zaslužna je gđa Slađana Skoko Mihić, nekadašnja upraviteljica groblja, danas članica Uprave Komunalca, koja je osobno sudjelovala u sanaciji spomenika te je autorica video‑animacije kojom je Elizabeta ponovno „oživjela“.
Zašto baš Elizabeta?
Pitanje koje se samo nameće glasi – zašto je upravo Elizabeta dobila ovu čast?
Prema procjenama stručnjaka, Elizabeta Pribačić jedina je žena u svijetu i u cjelokupnoj povijesti kršćanstva prikazana na željeznom križu uz Isusa Krista. Riječ je o jedinstvenom, nezabilježenom kulturnom, vjerskom, povijesnom i umjetničkom fenomenu, kakav ne posjeduju ni najpoznatiji svjetski muzeji, uključujući i vatikanske.
Taj izniman spomenik na Starom katoličkom groblju otkrio je Darko Lončar, brodski pisac, umjetnik i istraživač povijesti grada, istražujući kulturnu baštinu starog groblja. Ni sam nije slutio da će naići na raritet svjetske vrijednosti.
Projekt koji spaja prošlost i budućnost
Upravo je Lončar došao na ideju projekta video‑animacije davno zaboravljenih Brođana, s ciljem da se mlađim generacijama približe način života, odijevanje, nakit, običaji i duhovnost ljudi koji su živjeli prije Drugog svjetskog rata. Projekt je ponudio i Muzeju Brodskog Posavlja, no za sada ga je prihvatio Komunalac, koji je time pokazao iznimnu osjetljivost prema lokalnoj baštini.
Elizabetina rodbina projekt je dočekala s iskrenim oduševljenjem. Gđa Viktorija Pejić, kći Elizabetine sestre Ane, odmah je uputila riječi zahvale, uz toplu i duhovitu primjedbu: „Darko, hoće li naša Elizabeta još početi i plesati?“ Ona s ponosom čuva tri teška metalna kalupa za biskvit – nijeme svjedoke 1938. godine, kada je u Ljevaonici Vareš kod Zenice lijevan ovaj jedinstveni spomenik ljubavi.
Spomenik su podigli Antun Saska i Ana Pribačić, te Zdenko Merkadić, bogati Židov i Elizabetina velika, nikada prežaljena ljubav. Antun za svoju Anu, a Zdenko za svoju Elizabetu – spoj dviju ljubavi pretočenih u trajni simbol.
Čuvarica uspomene
Posebno mjesto u ovoj priči pripada gđi Mariji Kolaček, ponosnoj vlasnici Elizabetina spomenika i grobnice. Unatoč teškoj bolesti i hodanju uz štake, znala je sama nositi kante srebrne boje i četke te iz Osječke ulice polako dolaziti na groblje kako bi spomenik zaštitila od hrđe. Nakon toga bi zapalila lampion, pomolila se i položila ružu – baš onako kako je to nekoć činio Zdenko Merkadić.
Kao znak zahvalnosti, gđa Marija darovala je Darku Lončaru doživotno autorsko pravo za stvaranje umjetničkih djela o Elizabeti te mu povjerila dragocjene uspomene: Elizabetinu srebrnu žlicu marke Berndorf, molitvenik njezine majke Kate, dvije krunice, tepsiju za omiljenu višku pogaču, kao i komadić okvira sa spomenika s ugraviranim riječima: „Liza, volim te. Tvoj Zdenko M.“
Elizabetina priča – buđenje novog života
Darko Lončar vjeruje da će Elizabeta, uz Ivanu Brlić‑Mažuranić i Miju Čorak Slavensku, postati treća žena koja će Slavonski Brod predstavljati svijetu kroz prizmu kulturne i umjetničke baštine. U njezinu čast priredio je i art‑izložbu „Elizabetina priča – Buđenje novog života“, koja je toplo prihvaćena i od publike i od kritike.
I tako je Elizabeta Pribačić, gotovo sto godina nakon smrti, simbolično „uskrsnula“ sa Starog katoličkog groblja – tiho, dostojanstveno i upravo uoči Božića 2025. godine.
Hvala Slađani Skoko Mihić, Krunoslavu Janjiću i Darku Lončaru na ovom plemenitom činu i nadom da će nas i dalje darivati novim čudima i pričama iz bogate povijesti Starog brodskog groblja.
Napomena uz video: Autorica video‑animacije: Slađana Skoko Mihić
Projekt, ideja i inicijativa: Darko Lončar
Realizacija projekta: Komunalac Slavonski Brod
