Slavonski Brod je grad u kojem se pluća pune otrovnim česticama da nije poželjno ni da izlazimo, a saborske klupe pune rečenicama o svemu osim o onome što Brođane stvarno guši: zraku. I sve to, uredno i bez pogovora, plaćamo mi. Porezni obveznici financiraju saborske plaće, stanarine, prijevoz i dnevnice, što samo po sebi nije problem. Problem nastaje kad se za taj novac ne dobiva ono što bi trebalo biti temeljni posao zastupnika – zastupanje. Pa sa vidimo kako nas predstavlju “naši” Brođani u Saboruu, bez obzira bili oni lijevi ili desni, žuti, zeleni , crni….
A troškovi su jasni. Sanda Livia Maduna iz HDZ-a ima oko 11.400 eura dodatnih troškova. Dubravka Lipovac Pehar iz Domovinskog pokreta oko 7.800 eura. Ivana Ribarić Majanović iz SDP-a između 4.400 i 5.250 eura. Pero Ćosić iz HDZ-a od oko 600 do 5.000 eura. Više od deset tisuća eura godišnje za govor u Saboru ali pitanje je o čemu.
Jer kad se pogleda sadržaj, slika postaje jasna. Sanda Livia Maduna u svojim saborskim govorima Slavonski Brod spominje nula puta. O zagađenju zraka baš ništa. Ni riječi, ni rečenice, ni slučajnog uzdaha. Rezultat: 11.400 eura i savršeno čist zrak , opet isto ali samo u transkriptima. Dubravka Lipovac Pehar Brod ( DP) spominje najviše, čak 18 puta, ali Brod se u tim govorima pojavljuje kao imenica, ne kao problem. O zagađenju zraka ni jedne izravne riječi, opet. Plaćamo 7.800 eura da se Brod spominje, ali ne i da se diše. Valjda idu u stranački kut ako spomenu zagađenost zraka u Slavonskom Brodu.
Ivana Ribarić Majanović (SDP) jedina je koja je u Saboru jasno izgovorila ono što Brođani osjećaju u plućima: “Slavonski Brod je među najzagađenijim gradovima u EU.” To je rečenica koju građani ne trebaju čuti – oni je udišu. Ali važno je da je izrečena tamo gdje se donose odluke. Trošak: oko 5.000 eura. Vrijednost: jedna istina u moru šutnje. Pero Ćosić povremeno spominje Slavonski Brod, ali nikada zagađenje zraka. Manji trošak, ali i manji učinak. Jer ako ne govoriš o najvećem lokalnom problemu, čemu služiš kao lokalni zastupnik.
Ustav i Zakon o zaštiti zraka jasno propisuju da su zaštita okoliša i zdravlja najviše ustavne vrijednosti, te da država i njezini predstavnici imaju obvezu sprječavati i smanjivati onečišćenje zraka. Pravo na čist zrak nije luksuz, nego obaveza države. A zastupnici nisu dekor, nego nositelji te obaveze.
.U Slavonskom Brodu Brođani udišu PM10 i PM2,5 čestice, koje ulaze duboko u pluća, izazivaju iritaciju dišnog sustava, pogoršanje astme, upale pluća i povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti, a dugotrajna izloženost može uzrokovati i povećan rizik od raka pluća. Uz sumporove okside, ove čestice dugoročno narušavaju zdravlje dišnog sustava i srca, osobito kod djece, starijih i kroničnih bolesnika. Ne zaboravimo Brođani plaćaju mandate, troškove i nadnice. Dobivaju transkripte puni drugih tema i tek pokoju rečenicu o stvarnom problemu. Zrak u Slavonskom Brodu piše svoju kroniku i ona je brutalno iskrenija od saborskih govora.
Dvoje zastupnica redovito spominje Slavonski Brod. Jedna od njih spominje i zrak. Troškove smo platili. Čisti zrak još čekamo. Ako ovo ne izgleda kao prioritet, možda je vrijeme da se zapitamo: plaćamo li mi njih – ili oni nas.
