Kad se adventske lampice upale svoje boje razliju Korzom, Slavonski Brod izgleda kao da se malo potrudio ne previše, da ne bude sumnjivo, ali dovoljno da mu oprostimo sve one dane kad gunđa. Šareno je, ali je i nepitno svake godine advent sve ljepši,Noć sve poveže: rijeku, šetnicu, krovove i lica prolaznika koji više ne žure nikamo jer, ruku na srce, nema se kamo žuriti kad je lijepo. Tako smo i mi snimali kad nema gužve tišini.
Ovo je snimano jučer navečer bez gužve, bez vreve, u gotovo nestvarnoj tišini. Korzo je disalo polako, kao da zna da je najljepše kad se ne trudi. Lampice su svijetlile same sebi, kućice su mirovale bez nervoze, a miris kuhanog vina bio je tu više kao obećanje nego kao navala. Čak su i kobasice djelovale skromno, kao da su rekle: “Polako, bit će nas.”
Ljepota ovog adventa nije u spektaklu, nego u mjeri. U tome što Brod navečer zna biti grad za šetnju, a ne za dokazivanje. U tome što ljudi zastanu, pogledaju svjetla, klimnu glavom i pomisle: E, ovako mi je dobro. Malo humora, malo nostalgije, puno mira – i ništa se ne nameće.
Advent na slavonskobrodskom Korzu je onaj tihi podsjetnik da grad zna biti lijep kad ga se pusti na miru. Bez buke, bez forsiranja, bez potrebe da se ikome dokaže. Samo noć, svjetla i osjećaj da je – barem na trenutak – sve na svom mjestu.
fotografija:/ slavonski-brod.hr
