Kad se govori o herojima Svjetskog prvenstva u nogometu, većina ljudi pomisli na legendarne igrače, trenere ili vratarske obrane. No jedan od najvećih heroja u povijesti nogometa imao je četiri noge, mokar nos i mahao repom.
Njegovo ime bilo je Pickles.
Godina je bila 1966. Engleska se pripremala za domaćinstvo Svjetskog prvenstva, najvećeg sportskog događaja na svijetu. Organizatori su s ponosom izlagali trofej Jules Rimet, simbol nogometne slave koji su sanjale osvojiti sve reprezentacije.
A onda je nastala katastrofa.
Tijekom javnog izlaganja u Londonu netko je ukrao trofej. Vijest je odjeknula svijetom. Policija je pokrenula veliku istragu, ispitivani su svjedoci, pregledavani tragovi i organizirane potrage, ali trofeja nije bilo. Što je prvenstvo bilo bliže, panika je rasla.
Nakon nekoliko dana bezuspješne potrage dogodilo se nešto potpuno neočekivano.
Jedan običan čovjek, David Corbett, šetao je svog psa Picklesa u južnom Londonu. Dok je istraživao grmlje uz cestu, Pickles je nanjušio zamotani paket. Njegov vlasnik isprva nije obraćao previše pozornosti, ali kada je otvorio paket, ostao je bez riječi.
Unutra se nalazio ukradeni trofej Svjetskog prvenstva.
Pas je učinio ono što nisu uspjele stotine policajaca.
Odjednom je Pickles postao nacionalni junak. Njegova fotografija pojavila se u novinama diljem svijeta. Dobivao je pozive na televizijske emisije, sudjelovao na svečanostima i primao nagrade. Ljudi su ga zaustavljali na ulici kako bi ga fotografirali, a njegova popularnost bila je tolika da su mnogi tvrdili kako je bio poznatiji od nekih nogometaša koji su igrali na prvenstvu.
Sudbina je htjela da Engleska te iste godine osvoji svoje prvo i do danas jedino Svjetsko prvenstvo. Mnogi su se šalili da bez Picklesa možda ne bi bilo ni finala ni slavlja.
Njegova priča ostala je jedna od najneobičnijih sportskih priča svih vremena. U svijetu u kojem se heroji obično mjere golovima, medaljama i rekordima, Pickles je dokazao da ponekad najveću razliku napravi netko tko ne zna ni što je nogomet.
Sve što je učinio bilo je slijediti svoj nos.
I upravo je zato postao legenda.
