Kada tržište nije dovoljno izdašno, lokalni mediji mogu računati na još jednog financijera – javni proračun.

Brodsko-posavska županija ove je godine za elektroničke medije izdvojila 110 tisuća eura. Službeno, sredstva su namijenjena „praćenju društvenih i gospodarskih aktivnosti od interesa za županiju“, a o njihovoj raspodjeli odlučivalo se prema kriterijima kvalitete, originalnosti, kreativnosti i inovativnosti medijskih sadržaja.

Rezultati natječaja pokazuju da je gotovo dvije trećine ukupnog iznosa završilo kod dva medija. O putevima javnog novca k medijima izvjestio je telegram.

Slavonskobrodska televizija dobila je 44 tisuće eura, dok je Radio Slavoniji dodijeljeno 28 tisuća eura. Zajedno su primili 72 tisuće eura od ukupno raspoloživih 110 tisuća.

Drugim riječima, od svakih 100 eura koje je Županija dodijelila elektroničkim medijima, približno 65 eura završilo je kod ova dva nakladnika.

Podatak postaje zanimljiviji kada se pogleda vlasnička struktura.

Jedan od suvlasnika Slavonskobrodske televizije je Pero Ćosić, predsjednik Županijske skupštine Brodsko-posavske županije, predsjednik županijskog HDZ-a i dugogodišnji saborski zastupnik.

Suvlasnik Radio Slavonije je Dubravko Galović, vijećnik Županijske skupštine i dugogodišnji dužnosnik HDZ-a.

Formalno, odluku o raspodjeli sredstava nije donijela Županijska skupština. Prema dostupnim podacima, o prijavama je odlučivalo povjerenstvo sastavljeno od četiri službenice koje je imenovao župan Danijel Marušić.

Pravno gledano, postupak je proveden u skladu s propisanom procedurom.

No ostaje činjenica da su upravo politički dužnosnici povezani s medijima koji su dobili najveći dio sredstava prethodno sudjelovali u donošenju proračuna iz kojeg se financira program potpore elektroničkim medijima.

Nisu odlučivali o tome kome će sredstva biti dodijeljena, ali jesu sudjelovali u donošenju financijskog okvira iz kojeg se ona isplaćuju.

Pitanje koje se pritom nameće nije nužno pravno, nego političko i etičko.

Koliko javnost može imati povjerenja u sustav u kojem značajan dio javnog novca završava kod medija povezanih s ljudima koji obnašaju najviše političke funkcije u istoj županiji?

Grad Slavonski Brod: drugačiji model, isti obrazac

Slična pitanja otvaraju se i na gradskoj razini.

Za razliku od županijskih potpora, gdje su iznosi vidljivi kroz pojedinačne odluke, financijski odnosi između Grada Slavonskog Broda i lokalnih medija raspršeni su kroz velik broj pojedinačnih transakcija dostupnih u sustavu transparentnosti. Grad ima opencity koji bilježi sve isplate od Radio Slavonije do Lasice.

Na prvi pogled ne radi se o velikim jednokratnim iznosima.

No pregledom višegodišnjih isplata može se uočiti nešto drugo – kontinuitet.

Ista imena pojavljuju se iz godine u godinu. Mjesec za mjesecom. Proračun za proračunom.

Takav model možda nije spektakularan kao jednokratna dodjela desetaka tisuća eura, ali dugoročno može imati jednako značajan financijski učinak.

Upravo zato nije dovoljno promatrati pojedinačne isplate. Potrebno je promatrati ukupne iznose tijekom više godina.

Tek tada postaje moguće odgovoriti na pitanje koliki je stvarni opseg javnog financiranja pojedinih medija.

Transparentnost postoji. Ali koliko je dostupna?

Grad i Županija mogu s pravom istaknuti da su podaci javni.

Doista, većina informacija formalno je dostupna građanima.

Problem nije u dostupnosti podataka.

Problem je u njihovoj preglednosti.

Prosječni građanin koji želi saznati koliko je javnog novca završilo kod pojedinog medija mora pregledavati stotine ili tisuće transakcija, uspoređivati razdoblja, povezivati različite proračunske stavke i analizirati višegodišnje obrasce financiranja. Plusportal kad se ukuca izbaci par stranica rezultata isplata za medijsko pralenje.Kad se ukuca 035portal ili sbperiskop ništa. Ne znam jesu li ikad što tražili od grada? Paradoksalno iako nema horitontale opet se isplate prema Radio Slavoniji ponavljaju. U egalu je i Radio Brod.

Transparentnost stoga postoji bar u gradu.

No njezina praktična vrijednost ovisi o tome koliko vremena, znanja i upornosti građanin ima na raspolaganju.

Pitanje koje ostaje

Nije sporno da gradovi i županije imaju pravo financirati informiranje građana.

Nije sporno ni da mediji mogu pružati usluge oglašavanja, promocije ili medijskog praćenja rada javnih institucija.

Sporno postaje tek onda kada najveći dio sredstava završava kod malog broja medija, osobito kada su oni povezani s političkim dužnosnicima ili kada godinama ostvaruju kontinuirane prihode iz javnih izvora.

Tada se otvara pitanje koje nadilazi zakonske procedure.

Tko zapravo nadzire koga?

Mediji vlast ili vlast medije?

Jer demokracija ne počiva samo na tome da je nešto provedeno prema pravilima.

Počiva i na povjerenju građana da su ta pravila jednaka za sve.

A povjerenje se ne gradi objašnjenjima.

Gradi se rezultatima.

Naravno pitamo se, a gdje je tu sbpozitivno. “Ni na nebu, ni na zemlji”. Nema još mnogih lokalnih. Mi nismo ni tražili da ne budemo u gradskoj ii županijskoj horizontali ili vertikali vlast. Ne dvojimo da smo i mi potkupljivi, ali naša valuta nije novac. Pokušajte s ćokoladom i ćevapima kod Šsefkija. To je naša cijena.