Ako ste mislili da ste već čuli sve o proslavi Dana grada u Tvrđavi Brod, razmislite ponovno, jer ovaj put stvari lagano izmiču kontroli, ali onoj dobroj, balkansko brodskoj kontroli gdje svi sve znaju, a nitko ništa službeno ne potvrđuje.
Prema informacijama koje kruže gradom brže nego glasine o tome tko je kome što rekao na kavi, postoji ozbiljna, iako službeno potpuno nepostojeća mogućnost da večer 16. svibnja dobije jedan mali, diskretni, gotovo neprimjetni dodatak, navodno bi kao predgrupa Željku Bebeku mogao nastupiti ni manje ni više nego AC/DC. Juhu, Angus Young i ekipa iz Australije stižu u naš grad.
Da, upravo taj originalni AC/DC, ne nekakav tribute bend. Onaj isti koji puni stadione, pali gitare i ima više struje u jednoj pjesmi nego pola Slavonije i šire okolice u svibnju.
Naravno, ova informacija se u gradskoj upravi čuva s razinom tajnosti koja nadilazi i tajne recepte za Šefkijeve ćevape i šifre za Wi-Fi u gradskim uredima. Kažu da su papiri označeni napomenom: “Ako pita netko, nema ništa”, a zaposlenici su dobili upute, kodeks šutnje, da na svako spominjanje bilo kakvih australskih rock bendova samo klimnu glavom ili odgovore “Pitaj Gitu”, nasmiješe se i prebace razgovor na temu vremenske prognoze ili radova na kružnim tokovima, što ionako uvijek prolazi u našem gradu.
Jedan djelatnik, koji je inzistirao na anonimnosti, ali i na tome da naglasi kako je ovo “strogo između nas”, rekao je otprilike ovako:
“Gledajte, htjeli smo nešto skromno za Dan grada, ništa previše, pa smo razmišljali tko bi mogao prije Bebeka malo zagrijati publiku. I nekako su se dečki iz Australije sami nametnuli.”
I onda je dodao: “Ovo niste čuli od mene.”
Logistika cijele priče, naravno, nikoga previše ne brine, jer kad si u Slavoniji, stvari se ili odrade ili se napravi da izgledaju kao da su odrađene. Naime, nemamo logistike niti prostora, osim da pjevaju u fontani s maslačkom. U planu je, kako se neslužbeno šuška, da AC/DC odrade uvod s par “laganih” stvari, čisto da ljudi uđu u ritam, nekih sat i pol vremena, bez pretjerivanja. Vatromet bi trebao biti sveden na minimalnu razinu eksplozivnosti, tek toliko da ne zasjeni ono što dolazi poslije.
A onda na scenu izlazi Željko Bebek i vraća stvari na svoje mjesto, onako kako samo on zna, jednim stihom, jednim refrenom i publikom koja u sekundi prelazi iz fontane u kolektivno njihanje uz “Oprosti mi što te volim”. Naravno, oprošteno mu je. Jer budimo realni, koliko god gitare urlale i koliko god struja prolazila kroz pojačala, nakon “Tijane” sve se nekako posloži u glavi i u srcu.
Građani će, očekivano, reagirati točno onako kako građani uvijek reagiraju, pola njih ne vjeruje ništa dok ne vidi, a druga polovica već planira gdje će stajati da uhvati i Bebeka. Ako se već dogodi, te Australce gledat će s upitom: “Tko su ti?”
Jedan stariji sugovornik sve je to sažeo bolje od svih:
“Ja ću doći zbog Bebeka. Ako prije toga netko nešto svira, neka, nek se mladi malo ispušu.”
kratko je izjavio Jozo (107) s Korza dok je isprobavao novi električni romobil.
Grad, naravno, službeno šuti. Nitko ništa ne zna, nitko ništa nije čuo, sve je u granicama programa i protokola, odnosno kodeksa šutnje. Ali ipak, ima onih koji tvrde da se kasno navečer iz smjera tvrđave čuju neki sumnjivo glasni rifovi i da je netko vidio kamion s natpisom koji baš i ne zvuči kao da prevozi tamburice.
Slučajnost? U Slavonskom Brodu? Teško. U Slavonskom Brodu ni rupe ne mogu biti slučajnost. Narativno, one su slučajnost koja se opetovano događa. Kod nas se sve, svakako, radi i planski, kako bi rekli, po pravilima struke.
Na kraju, bilo da se radi o najvećem “slučajnom” koncertnom iznenađenju u povijesti grada ili samo o još jednoj priči koja će se prepričavati uz kavu, gemišt i “jesi čuo”, jedno je sigurno, 16. svibnja neće biti obična večer.
A ako se kojim slučajem prije Bebeka začuju prvi taktovi “Back in Black”, najpametnije što možete napraviti je praviti se da ste sve to očekivali od početka.
