Slavonski Brod ima kat, dva, možda i tri službenika u upravnim odjelima zaduženima za komunalni sustav, prostorno uređenje, gradnju, održavanje javnih površina, zelenilo, infrastrukturu i kvalitetu života građana. Tu su viši stručni savjetnici, stručni suradnici, pročelnici i brojni drugi zaposlenici čiji je posao planirati razvoj grada u interesu ljudi i okoliša. Uostalom tu je i Komunalac, koji revno čuva papirnato plišanu rodu u reciklažnom dvorištu.
Zato se nameće jednostavno, ali neugodno pitanje: što konkretno rade svi ti ljudi ako se u praksi i dalje forsiraju rješenja koja povećavaju količinu betona, asfalta i drugih nepropusnih površina, umjesto da grad postaje zeleniji, otporniji i zdraviji za život?
Na Plavom Polju gradi se prekrasni Botanički vrt, kojeg je već Sunce dobro opržilo.Brođanima hlad sve više postaje aorist. Sadi se, ali zaljeva li se? Koliko sadnica preživi je pitanje, ali kod nas jedno pitanje veže se za drugim. Tako je tu kod nas. Naviknuli smo.
Danas više nitko ne može reći da ne zna što su rješenja temeljena na prirodi (Nature-based Solutions), gradovi-spužve, vodopropusna opločenja, sadnja velikih stabala, zeleni koridori ili prirodni materijali. O tome govore europske strategije, stručna literatura i brojni primjeri gradova koji se prilagođavaju klimatskim promjenama. To više nije pitanje budućnosti nego standard suvremenog urbanizma.
Pa zašto se onda još uvijek olako prihvaćaju projekti u kojima prevladavaju beton, asfalt, lijevana guma i umjetna trava? Zašto se ne postavljaju jasni uvjeti da svako novo parkiralište ima dovoljno velikih stabala koja stvaraju hlad? Zašto se ne traže vodopropusni materijali koji omogućuju da kiša ostane ondje gdje padne, umjesto da završava u kanalizaciji? Zašto prirodne zelene površine tako lako ustupaju mjesto umjetnim rješenjima?
Ovdje nije riječ samo o estetici. Riječ je o javnom zdravlju.
Svako nepotrebno stablo koje nestane znači manje hlada, više temperature, više toplinskog stresa, lošiju kvalitetu zraka i manje prostora u kojem ljudi mogu normalno boraviti tijekom sve češćih toplinskih valova. Najveću cijenu plaćaju djeca, starije osobe i kronični bolesnici.
Istodobno nestaju staništa ptica, oprašivača, ježeva i brojnih drugih životinja koje su sastavni dio gradskog ekosustava. Vrane su jedino postojane. Grad bez zelenila nije samo siromašniji prirodom – on postaje manje zdrav i manje ugodan za život svih njegovih stanovnika.
Ako se na dječjim igralištima i dalje prednost daje velikim površinama lijevane gume umjesto prirodnim materijalima i hladu stabala, ako se umjetna trava postavlja ondje gdje bi trebalo rasti pravo zelenilo, onda se mora postaviti pitanje tko donosi takve odluke i na temelju kojih stručnih kriterija.
Građani imaju pravo očekivati da njihov novac financira rješenja koja povećavaju kvalitetu života, a ne projekte koji dodatno zagrijavaju grad, smanjuju bioraznolikost i stvaraju još više nepropusnih površina. Upravo Brođani plaćaju te silne katove radnika.
Vrijeme je da Slavonski Brod uvede jasne ekološke standarde u projektiranje, javnu nabavu i izvođenje svih komunalnih zahvata. Svaki projekt trebao bi dokazati da doprinosi povećanju zelenih površina, očuvanju postojećih stabala, sadnji novih, korištenju prirodnih i vodopropusnih materijala te zaštiti zdravlja ljudi i životinja.
Jer pitanje više nije možemo li drugačije. Uostalom koliko imamo vremena?
Pitanje je zašto to još uvijek ne činimo.
A ako odgovorni nastave ignorirati struku, znanost i zdrav razum, moraju biti svjesni da će otpor građana biti sve snažniji. Ljudi više ne traže luksuz. Traže hlad, čisti zrak, zdravo okruženje i grad koji će biti siguran za njihovu djecu, njihove roditelje i životinje s kojima dijele isti prostor.
To nije radikalni zahtjev. To je minimum odgovornosti koji građani imaju pravo očekivati od onih koje plaćaju da upravljaju njihovim gradom.
