Lokalni izbori u Slavonskom Brodu su posebna kategorija društvenog fenomena – mješavina egzistencijalne drame, apsurdnog teatra i narodnog sajma. Ako bi Sartre i Ionesco imali političkog unuka, on bi se sigurno kandidirao na brodskim izborima pod sloganom: “Bit ću tu, ali me nećete vidjeti!”
Postavlja se pitanje – glasati ili ne glasati? To je prvo veliko ontološko pitanje svakog Brođanina koji pred izbore kontemplira nad ćevapima s previše luka. Hoće li njegovo „da“ ili „ne“ donijeti promjenu ili je, kako bi rekao Camus, jedini apsurd u tome što se nadamo da će ista lica raditi nešto drugačije?
U ovom gradu, gdje je politička scena stabilna kao most kod Poloja nakon jakog proljeća, filozofija izbora se svodi na poznatu dilemu: birati između čovjeka koji obećava popraviti ceste i čovjeka koji obećava da će ih još jače popraviti. Treći kandidat, koji kaže da su ceste ionako iluzija, obično završi s jednim glasom – od svoje bake.
Lokalni izbori su idealna prilika za promatranje društvene percepcije stvarnosti. Ako se nešto dijeli besplatno – recimo grah, kobasice ili obećanja – realnost se privremeno savija u oblik kolektivne euforije. Nema veze što je prošle izbore obećan rotor na križanju koje još uvijek izgleda kao da je u prošlom stoljeću. Bitno je da će ovaj put biti još veći, još krući i još rotorniji!
Za Hegela bi lokalni izbori bili dijalektika apsurda – sukob kandidata koji tvrde da sve znaju i birača koji znaju da kandidati ne znaju ništa. Rezultat? Sinteza u obliku još četiri godine istog, uz pokoji novi slogan i jedno preimenovanje trga.
Baudrillard bi rekao da lokalni izbori nisu ništa drugo nego simulacija demokratije. Ljudi vjeruju da biraju, ali u stvarnosti samo zamjenjuju jednog igrača za drugog, dok se pravila igre ne mijenjaju. Pitanje je – kako razaznati stvarnu promjenu od političkog holograma?
Ako kandidat obećava da će riješiti problem zraka u Brodu, a iza njega se nadvija dim iz rafinerije – je li to stvarno obećanje ili samo impresivna ironija? Ako netko obećava besplatne udžbenike, ali ne zna gdje je najbliža knjižara, nije li to dokaz da politički diskurs funkcionira kao postmodernistički roman – puno riječi, malo radnje?
Budući da su lokalni izbori neizbježni kao kiša u veljači, Brođani će, kao i svaki put, pred sobom imati izbor: povjerovati u obećanja ili se zadovoljiti ćevapima s predizbornog štanda. I jedno i drugo ima svoje prednosti – prvo nudi nadu, drugo barem dobar ručak. A u toj dilemi, neizostavno je pitanje hoće li bolji izbor biti kod lokalne institucije ŠEFKI ili kod branda u usponu – McDonald’sa?
A filozofija? Ona će, kao i uvijek, ostati po strani, čekajući da netko pita: “A što je zapravo istina?” Dok taj trenutak ne dođe, Slavonski Brod će birati između boljeg kružnog toka i još bolje fasade na trgu, uz neizostavno pitanje: Hoće li ovaj put ćevapi biti besplatni?
/Ana IT/
