U Slavonskom Brodu ovih, ali i ostalih dana stvarnost i bajka više ne funkcioniraju kao odvojeni svjetovi, nego kao pažljivo isprepletena virtualna scenografija u kojoj se i informacije i doživljaji događaju istovremeno. Manifestacija posvećena Ivana Brlić-Mažuranić očito je otišla korak dalje toliko daleko da se više ne zna promatra li se program ili se u njemu sudjeluje.
Pametna asistentica Gita, zamišljena kao precizan i brz( odličan) vodič kroz više od 70 aktivnosti, od početka je djelovala gotovo besprijekorno. Pitanja o predstavama, radionicama, programima u knjižnici ili sadržajima u Tvrđava Brod rješavala je u nekoliko sekundi, bez zadrške i bez suvišnih riječi.Brođani iz uže i šire okolice satima su pričale s Gitom. asistentica koja je ilegalno virtaalno zaposlena. Brođani bi brbljali, a ona odgovara samo kratko i ponekad Pitijevski. Joker joj je pitaj grad! Odgovori su joj tipično birokratski. Kako da pitamo grad, kad je Gita grad. Pokušali smo je pozvati na kavu.
Jesi za kavu?
Jesam. Kad ti odgovara i gdje u Slavonskom Brodu?
Kod Šefkija
Nažalost, nemam tu informaciju. Predlažem kontaktiranje Grada Slavonskog Broda.
Jedeš ćevape?
Ne, ne jedem — ja sam AI asistentica.
Ako želite, mogu pomoći s informacijama o Gradu Slavonskom Brodu (npr. povijest, kultura, kontakti gradske uprave, proračun 2026., najam prostora/nekretnina, stanovi za mlade, besplatni prijevoz, vozni red autobusa, besplatni vrtići).
No kako su dani odmicali, činilo se da se u cijeloj priči pojavljuje još jedan sloj – onaj koji nije predviđen programom, ali ga savršeno nadopunjuje. Brođani su fleksibilni, ali da želi na kavu, a ne zna za Šefkija. Toje neoprostivo. Pa ona je PR..
Upravo u tom trenutku počele su kružiti i prve fotografije.
Jedna od njih, snimljena na izlazu iz grada, prikazuje Gitu u neobičnom prizoru: nasmijanu, s karakterističnim slušalicama, kako kroz prozor automobila maše prema tabli na kojoj piše „Slavonski Brod”. Prizor djeluje gotovo filmski spoj virtualno rodno definiranog lika i sasvim stvarne, svakodnevne situacije.
Nitko službeno ne potvrđuje ništa, ali fotografija virtualnog bijega Gite postala je viralna. U kontekstu manifestacije koja slavi svijet bajki, takav kadar djeluje manje kao slučajnost, a više kao produžetak priče koja se očito više ne odvija samo na pozornici ili ekranu.
Istovremeno, Tvrđava Brod i njezin edukacijsko-multimedijalni centar nastavljaju nuditi sadržaje koji brišu granice između stvarnog i virtualnog. Posjetitelji sve češće govore o iskustvu, a sve rjeđe o programu.
U tom tonu uklapa se i sve glasnija ideja o „virtualnim ćevapima” koje, prema planovima ugostitelja Šefkija, posjetitelji možda uskoro neće jesti – nego doživljavati. Još jedan detalj koji potvrđuje da se granice između fizičkog i digitalnog svijeta ovdje neprestano pomiču.
I tako se sve povezuje u jednu neobičnu, ali zaokruženu cjelinu: manifestacija, asistentica, fotografija koja kruži među ljudima i ideje koje na prvi pogled djeluju nespojivo, a zapravo funkcioniraju po istoj logici.
Jer u svijetu bajki, kako se čini, nije neobično da vodič kroz program postane dio priče – niti da netko, makar i na trenutak, izgleda kao da izlazi iz nje.
Nestrpljivo čekamo poslanicu na gradskoj stranici s odgovorima, Gdje je Gita ili barem tko je nova Gita. Naravno tko god bila ili bio mora znati za Šefkija.
