Nakon što je Tvrđava Brod postala kulturno-turistički Gardeland s Kućom tambure, Centrom za nematerijalnu baštinu i zvjezdarnicom za promatranje svemira (u potrazi za svemircima u našem gradu ili obližnjem svemiru). Grad je odlučio napraviti i botanički vrt/ arboretum zonu. Jer ako već ne možemo pobjeći od klimatskih promjena, možemo ih barem gledati iz hlada budućih stabala koja će nas nadživjeti. Nedostajat će definitivno okrjepa koju naš grad ima. Prolaznici svi do jednog zazivaju da Šefki tu otvori još jednu poslovnicu. Nažalost do zaključenja članka nije nam odgovorio na email upit.
Projekt arboretuma, vrijedan nešto više od 400 tisuća eura, zasad napreduje odlično financijski je realiziran preko dvije trećine, što znači da je novac uglavnom već potrošen, a priroda će se valjda snaći dok još ima novaca, pardon Eura.. Izgrađeno je gotovo kilometar pješačkih staza, dovoljno da građani mogu šetati i razmišljati gdje su nestale klupe i staza. Doći će i klupe , ali i staza bez rupa. Do taih prolatnicu mogu zamisliti kako žele. Staze su široke 2,20 metara, taman da se dvoje ljudi mimoiđe bez neizbježnih sudara tisuća prolaznika i turista, što je već značajan urbanistički uspjeh. Susreli smo sugrađane šetaju stazama gradilišta ili idu u Bosnu na ćevape nismo provjeravali.
Na teren je dopremljeno 100% biljnog materijala, što zvuči impresivno dok ne shvatite da je dio tog materijala trenutačno u fazi „apstraktne umjetnosti u travi, osobito na potezu iza Doma zdravlja( od kraja parkirališta do Graničnog prelaza). Traavnjak zasad više podsjeća na eksperimentalno smetlište nego na budući vrt. No, treba imati viziju – danas vrećica, sutra hrast. Šteta što izvođaći ili tko već treba, ne počisti za sobom.
Zasađeno je više od 200 stablašica i gotovo isto toliko grmlja, uključujući sve moguće autohtone vrste: hrast, jasen, grab, brezu( a pola su ih u gradu posjekli) i ostalu ekipu koja se već stoljećima pita zašto ih ljudi stalno sele s mjesta na mjesto. Nadamo se i ponekom čempresu kao nekad uz Glogovicu. No, prava zvijezda projekta nisu ni lipe ni brijestovi, nego zamislite sekvoje. Nema Magnolije, a i one se dobro primaju tu kod nas.Da, dobro ste pročitali. Slavonske sekvoje. Jer kad već sadimo, zašto ne odmah posaditi nešto što će za 100 godina zasjeniti pola grada i eventualno preuzeti vlast. Jelas je već u sjeni sekvoja, ali neka su tu, pa i greškom.
Građani su, naravno, pomno promotrili situaciju i zapitali se je li došlo do male zabune u nabavi – možda je netko kliknuo pogrešan katalog pa umjesto slavonske šljive naručio kalifornijskog diva. No ne, koliko saznajemo sekvoje su tu namjerno i, kako stvari stoje, primile su se. Drugim riječima, budući stanovnici Broda imat će priliku živjeti u hladu stabala viših od nebodera, što je savršeno ako ste oduvijek željeli osjećaj da ste minijaturni.
U tijeku su i radovi na sustavu navodnjavanja, jer ništa ne kaže „održivi razvoj“ kao kompleksan sustav cijevi koji će zalijevati biljke dok mi razmišljamo kako uštedjeti vodu kod kuće. Hidrostanica, vodomjerna okna i suradnja s vodovodom dodatno potvrđuju da će biljke imati bolju infrastrukturu nego dobar dio građana.
Sve u svemu, projekt obećava zdraviji zrak, manje CO₂ i više hlada, pod uvjetom da prvo preživimo fazu u kojoj travnjak izgleda kao da ga je dizajnirao netko u szradnji s viškom otpada s Vijuškog smetlišta. Dugoročno gledano, Brod će postati zeleniji, ljepši i znanstveno zanimljiviji, a možda jednog dana i poznat po prvim slavonskim sekvojama koje su, eto, odlučile da im je Posavina sasvim u redu. U biti sekvoje nemaju pojma gdje su. Ne zna ni papirnato plišana roda , ali nitko ju ne pita.
Do tada, građanima preostaje šetnja novim stazama, pažljivo izbjegavanje privremenih instalacija u travi kao spomenuta rodai ipovremeno divljenje mladim sekvojama koje već sada tiho planiraju kako će jednog dana preuzeti vidikovce u pripremi našeg grada.
