U Slavonskom Brodu posljednjih godina događa se pravo malo čudo prirode drveće nestaje i pojavljuje se istovremeno. Kao da imamo urbanu verziju magije: jedno se posiječe, tri se posade… i opet nekako nema hlada. Misterij dostojan znanstvene konferencije. i okruglo četvrtastog stola Imamo avenije, nogostupe, staze kružne tokove. Biljke postaju relikti malo se podrežu, pa onda nestanu. Imamo Slavonski Brod. One najotpornije biljke prežive što je i zakon evolucije. Kod nas na Brdovitom Balkanu je simbol i piljenja pod raznim stručnim nazivima. Drvo nestane, a novo čekamo i čekamo.
Brođani su već navikli na taj fenomen. Prođeš ulicom, sunce prži, asfalt se topi, a jedini hlad koji možeš pronaći je vlastita sjena. Ako si dovoljno brz pogotovo ljeti.
Naravno, službeno drveće se sadi i to kao nikad. Gradi se i Arboretum što je za svaku pohvalu. Sadi si mlado, moderno, perspektivno drveće raznih vrsta i veličina. Ono koje će, uz malo sreće, dati hlad taman negdje oko 2047. godine. Do tada, građani mogu uživati u minimalističkom urbanizmu: beton, ploče i pokoji optimistični štapić zaboden u zemlju.
Sječa stabala, s druge strane, ide puno brže. Ta stara, bezobrazna stabla koja su desetljećima radila hlad bez pitanja. Očito su bila previše ambiciozna. Previše krošnje, previše kisika, previše hlada. Tko će to održavati? Struka postoji, ali drveća naša pluća u toksičnosti zraka i otrovnih čestica gube bitku.
Pa se problem riješi jednostavno: makneš staro drvo i zasadiš novo. Malo. tanko, na pogled jadno i nadaš i ako preživi. Uspjelo je . Simpatično. Kao da grad radi stalni novi početak ali zaboravi uključiti funkciju hlad pogotovo ljeti. O da najavljuju snijeg. Brođani vole svoje drveće i neka od njih treba ukloniti, ali ne u tolikoj mjeri. Svake godine par zelenih ulica postane betonski sivilo. S druge strane mnege su još zelene, ali mora li svaka nova staza, kao ona uz Glogovicu( od ogromnog kružnog do Caspera)značiti kraj hlada? Ljeti ta dionica postaje pakao za prolaznike zbog nedostatka drveća. Nekad su tamo bili jablani , a danas sunce piči, a mi ne roštiljamo.
Brođani su razvili i nove vještine preživljavanja.
Parkiranje auta? Tražiš jedino preostalo drvo u krugu od 500 ili parkirno mjesto u radijusu par kilometara.
Šetnja ljeti? Planira se isključivo rano ujutro ili kad sunce odluči uzeti slobodan dan.
–Dječja igrališta? Idealna su ljeti za razvijanje otpornosti na UV zračenje.
A kad netko pita: “Pa gdje je sav taj novi zeleni plan?”
Odgovor je jednostavan: tu je. Samo još nije narastao. Strpljenje je ključ. I krema za sunčanje.
Ironija je što se sve radi za ljepši grad. I stvarno, grad izgleda uredno i ljepše nego ikad s strateški razbacanim enklavama otpada. Ploče ravne, linije čiste, beton sjaji dok netko ne istrese svoj otpad na njega. Samo što u toj savršenoj geometriji nedostaje jedna sitnica život i ljudi koji čine naš grad.Nisu rupe!
Jer drvo nije ukras. Nije dekor koji se mijenja svake sezone kao pločice. Drvo je klima uređaj koji ne troši struju, filter zraka koji ne traži servis i jedini kolega koji radi 24 sata svaki dana bez pauze.
Ali dobro, možda je to nova strategija:
umjesto hlada – karakter.
Umjesto krošnje – otpornost.
Umjesto zelenila –… pa, barem imamo gdje reflektirati sunce. Svako Brodsko drvo ima : priču, muda i karakter.
I zato, dragi Brođani, sljedeći put kad vidite novo posađeno drvce, nemojte biti cinični.
Stanite, pogledajte ga i zamislite budućnost.
Negdje tamo, za 20 godina, možda će baš ono biti vaše omiljeno mjesto za parkiranje u hladu.Ako ga do tada netko ne urbanistički unaprijedi.
Brođanin Dražen na Brodskom Korzu kratko je komentirao: ” Grad bez drveća nije moderan. To je samo grad koji je zaboravio disati.”
Fotgrafije: čitatelj
