Slavonski Brod se gradi, popravlja i reparira,.Barem tako stoji u službenim poslanicama gradske stranice.. Ceste se obnavljaju, popravljaju, prekapaju, zatvaraju i otvaraju, a mi građani skorosvakog jutra dobijemo novu objavu o preusmjeravanju prometa. Rupe se krpaju, neke dionice se potpuno obnavljaju, a tu i tamo nikne i kakva biciklistička staza s nekoliko uspornika. Rupe se i preusmjeravaju kao ospice i u druge ulice Na renoviranim su oni policajci bez plave odore koji ti uljepšaju dan tako što ti auto na trenutak zapjeva kao da je ušao na punk koncert.
Skrenuti s glavne ceste prava je lutrija. Brojiš jedan, dva, tri i nadaš se da nećeš propasti u rupu koja vodi ravno u podzemlje ili ostati bez kotača koji je još jučer bio u savršenom stanju. U Brodu se više nitko ne pita zašto su rupe tu, nego kako ih najlakše izbjeći. Tko preživi vožnju kroz Brod, spreman je za najzahtjevnije terene, a Zagrebačka prema Svačićevoj djeluje kao lagano zagrijavanje.
Radnici rade iz dana u dan, to nitko ne osporava. Ali rupe kao da rastu brže nego što se stižu zakrpati. Ispod podvožnjaka u Zagrebačkoj bile su najveće, prave gradske znamenitosti. Zatrpali su ih, barem zasad, ali svi znamo da je to samo privremeno primirje. Asfalt u Brodu ima svoju volju i ne da se tako lako ukrotiti.
Grad se trudi, ali pitanje je jesu li radovi loše izvedeni ili je asfalt jednostavno odlučio da mu je dosta civilizacije. Većina cesta izgleda kao šarena krpa koju je šivao netko tko je tek učio držati iglu. Zakrpa na zakrpi, a svaka propada točno ondje gdje je postavljena. Kao da se asfalt ruga: „Lijepo ste pokušali, ali ne ide to tako.“
Podvožnjak ispod pruge u Zagrebačkoj pretvorio se u poligon za hrabre. Brođani prolaze i nakon svakog prolaska broje kotače, kao da provjeravaju popis opreme. Nitko ne zna zašto promet nije preusmjeren, ali možda je to dio velikog plana da se građani pripreme za ekstremne sportove. Možda će uskoro osvanuti natpis: „Dobrodošli na Brodsku vožnju izdržljivosti – samo najodvažniji stižu do kraja.“
Ipak, nije sve tako crno. Ulica Tome Skalice obnovljena je toliko dobro da se čovjek na trenutak zapita je li još uvijek u Brodu ili je slučajno skrenuo u neki drugi grad. Asfalt gladak, rubnjaci uredni, sve ravno kao da je netko mjerio libelom tri puta. Tko god je radio tu ulicu odličan je projektant, za sad još nema ni jedne vidljive rupe. Zaslužio jebarem da mu Brođani kupe kavu. Nakon godina vožnje po rupama, Tome Skalice djeluje kao mali komadić nade da se i ostatak grada može dovesti u red. Ima još ulica bez rupa. Morat ćemo poćeti brojati.
Na službenim stranicama grada uredno su navedeni i drugi radovi, od modernizacije cesta do izgradnje novih dionica. Na papiru sve izgleda uredno i obećavajuće. U stvarnosti, Brođani i dalje voze slalom. Ali barem znamo da se nešto događa. Ili će se dogoditi. Ili se možda već dogodilo, ali asfalt to nije primijetio.
I onda se pojavi jedan Brođanin koji je upravo preživio vožnju ogokhenom rupičastom cestom i kaže, sav zadihan, kao da je istrčao polumaraton: „Ljudi moji, da vam kažem… upravo sam prošao Zagrebačku. Ako me pitate kako je bilo, reći ću vam ovako: nisam siguran jesam li vozio auto ili sam jahao razigranog konja oreko neke ispropadale kaldrme. Prva rupa me pozdravila kao da me zna od malih nogu, druga me podsjetila da nisam promijenio amortizere, a treća… treća je bila toliko duboka da sam se oprostio od amortizera. Kad sam ušao u podvožnjak, auto je počeo proizvoditi zvukove koje ni majstor ne bi znao objasniti. Negdje na pola puta počeo sam skakutati, onim s inim strahom kad ti više ništa nije jasno. Kad sam napokon izašao van, prvo sam obišao auto kao da gledam izložbeni primjerak. Brojim kotače, gledam blatobrane na svojoj Škodi, provjeravam jesu li svjetla još tu. Sve je na broju. Čudo nad čudima. I znate što? Sutra ću opet tuda. Dražen s Šestinca se kratji predstavio s podužom izjavom. A Brođanin koji vozi Škodu ne odustaje. Ako treba, vozit ćemo i po mjesečevoj površini, samo da stignemo gdje smo krenuli. Jer ako je cesta rupičasta to za Škodu nije nikakav problem. Osim kad otpadne točak. Uostalom ni to nije nepremostiv problem.“
Fotografija i video: sbpozitivno
