Sve je počelo na 19. sjednici Gradskog vijeća Grada , kada je usred rasprave o gradskom odmaralištu na Korčuli predsjednik vijeća, Stribor Valenta, vijećnici Slavici Lemaić uputio seksističku uvredu – nazvao ju je “kokoškom”. Seksizam naš svakidašnji bez isprike ikog osim osude medija na nacionalnoj razini se dododio. Umjesto isprike svih dogodila se šutnja i onih koji brane prava žena, a nisu koliko pamtim do sada osudile imenom i prezimenom niti jedno nasilje nad ženama bez obzira koje vrste bilo.
Pitanje nasilja nad ženama i nepravde kojoj su izložene uvijek izaziva žučne rasprave u društvu, a nerijetko su na prvoj liniji borbe za pravdu udruge za ženska prava. No, u posljednje vrijeme pojavila su se pitanja oko toga zašto te iste udruge izostaju u osudi pojedinačnih slučajeva nasilja i verbalnog zlostavljanja u nekim sredinama, kao što je Slavonski Brod. Šutnja ili smanjena aktivnost udruga može se pripisati različitim faktorima, ali ovakva percepcija među građanima zasigurno zaslužuje pozornost.
Prvo što valja razumjeti jest kako djeluju udruge za ženska prava. Većina njih suočava se s ograničenim resursima, pa često moraju birati slučajeve na koje će se fokusirati. Nadalje, neke organizacije djeluju na nacionalnoj razini, što može otežati izravni angažman u pojedinim lokalnim sredinama poput Slavonskog Broda. Nedostatak financijskih sredstava i kadrova može biti ograničavajući faktor u mogućnosti reagiranja na svaki slučaj nasilja.Nema opravdanja, ali nažalost upravo žene šute. Povremenim igrokazima na Korzu daju nam do znanja da su svi oblici nasilja tu, ali šute.
Slavonski Brod je specifična zajednica, a lokalna politika može utjecati na rad udruga za ženska prava. Udruge često djeluju u okviru financiranja iz državnog ili lokalnog proračuna, pa im nije uvijek lako suprotstaviti se lokalnim vlastima ili utjecajnim osobama iz zajednice. Ovaj problem je osjetljiv i može izazvati određene vrste pritiska na udruge, zbog čega one biraju hoće li javno istupati u specifičnim situacijama. Pogotovo što se teški seksizam dogodio iz usta viječnika, koji je i predsjednik Gradskog vijeća, ali dotični se nije za sada ni javno ispričao, kao ni njegovi nadređeni. Nevjerovatno, ali sam Valenta je “de jure” ali nekom svome gorljivi zagoravatelj Instabulske konvencije, koja je izričito protiv svakog nasilja nad ženama. Nazvati nekog kokoškom je čisto nasilje ili demonstracija Balkanskog narcizma mačizma ” jel znaš tko sam ja”.
Nasilje nad ženama nije samo pravni, već i duboko društveni problem, koji posebno u manjim sredinama može biti zamagljen kulturnim normama i stigmama. U konzervativnijim društvima postoji tendencija da se obiteljskim problemima pridaje privatni karakter, što može dodatno otežati udrugama angažman. Žene koje se suočavaju s nasiljem možda nemaju podršku zajednice i zato ustručavaju tražiti pomoć od udruga, što može spriječiti reakciju.
