Danas ujutro jedan Brođanin iz nebodera na Korzu krenio po kruh u pekaru Mlinar. Plan i zadatak zadan od supruge bio jasan. sić dole, uzet kruh i nazad za deset minuta. Al Brod je Brod.
Nije prošlo ni pet minuta, već viđen u Greenu na Korzu kako stoji, naslonjen ko da čuva Korzo od propuha, i razvlači priču o svemu živom – od vremena do toga ko je kome šta reko 2007.
Nakon toga, naravno, produžio do Pipa bara jer je usput do Mlinara kod Bambija, pa kad si već krenio, nema smisla preskočit. Tamo još malo zadržavanje, čisto da se potvrdi da je stvarno izašo iz stana.
Sat vremena kasnije, konačno dolazi u Mlinar, uzima kruh koji je topao i spreman za večeru, umjesto za doručak i vraća se kući ko da je obavio najkraći mogući zadatak. A kruh onako hrskav.
U neboderima na Korzu ljudi već navikli kad neko kaže idem po kruh, to znači nestaje s radara. Jedna susjeda kratko komentirala ma dobro je, bar se vratio isti dan. Naravno usput je malo pojeo od finog toplog kruha. Ili ti po Brodski čopao je kulturno do pola. Po Brodski.
Žena ga dočekala na vratima, pogleda kruh, pogleda njega i samo odmahne glavom jer sve joj je jasno bez jedne riječi.
Stručnjaci potvrđuju da je ruta Green – Pipa bar – Mlinar standardna procedura i da se bez ta tri koraka kruh tehnički ni ne može kupit u Slavonskom Brodu. Naravno svako naselje ima bar dvije birtije do pekarne.
