Nećemo vam nuditi video. Nećemo brojati klikove. Nećemo vam prodavati jad umotan u smijeh. SBPozitivno nije portal za sprdnju, nego prostor za zajednicu kroz oči satire i pozitive. Zato samo priopćenje.
Zahvaljujemo se kolegama s 035portala koji su objavili izvrstan članak. S jasnom porukom, s autentičnom reakcijom. I, što je danas rijetkost, s mudima.
Na snimci koja se širi društvenim mrežama vidimo čovjeka. Možda iz Indije, možda iz Nepala. Možda iz bilo kojeg kutka svijeta gdje ljudi još uvijek vjeruju da se od poštenog rada može živjeti. U tom trenutku, pred slavonskobrodskom Tehničkom školom, on dostavlja hranu. Radi za Glovo. Motor na kojem stoji, dok ga okružuju lokalni tinejdžeri/ srednjoškolci, nije njegov. Vlasništvo je tvrtke.
I dok on s kacigom na glavi gleda što se događa, netko taj isti motor — njegov alat za rad, jedinu poveznicu između njega i isporuke — jednostavno odvozi. S motorićem odlazi i njegova mogućnost da zaradi za taj dan, možda i tjedan. Zamislite da se usprotivio? Da je morao pješke, bez prijevoza, doći pred poslodavca i objasniti kako mu je netko “iz zezancije” odvezao vozilo. Koliko bi to bilo smiješno?
Smiju se i oni iza kamere. U pozadini se čuje cerekanje, podsmijeh, onaj ton kojim ljudi bez samopouzdanja uvjeravaju sebe da su važniji ako drugoga ponize. A ispred njih — čovjek koji radi. Znojav. Sam. I daleko od kuće.
To nije video za zabavu. To je video koji pokazuje ono što ne želimo biti.
Slavonski Brod je imao muda kad je trebalo. Imao ih je u ratu, kad se ginulo bez obzira na to tko si, što si, gdje si rođen. Imao ih je kad se stajalo ispred tenka, a ne kad se s leđa snima dostavljača.
Zamislite da netko u Njemačkoj tako snima našeg čovjeka koji je otišao trbuhom za kruhom. IBrođanina koji tamo vozi dostave, pere suđe, šalje eure kući ili tamo živi s obitelji. Pa da se netko njemu smije dok ostaje bez bicikla, bez posla, bez dostojanstva. Mnogi su Brođani u naponu radne snage otišli , a nama su došli neki drugi ljudi s dostojanstvom, a događajima kao iz videa ga oduzimamo.
Pa bismo se svi digli. Pisali bismo statuse, zazivali moral,klečali, ljutili se na “arogantne Nijemce”. A ovdje, kad netko s istim snovima i potrebama dođe iz Azije, smijeh? Uznemirujuće normaliziran.
U našem gradu nekoć je živjelo gotovo pet posto Židova. Nestali su. I lijevi i desni. I domoljubi i skeptici. Svejedno su istrebljeni. Zato jer su bili drugačiji.
Nacizam ne počinje s puškom. Počinje sa snimkom. S rečenicom “što će on ovdje”. S lažnim smijehom koji prikriva vlastiti strah i bijedu.
Naravno da trebamo pravila dolaska u našu zemlju. Ali ne gonimo ljude koji dolaze raditi. Ne ismijavamo one koji stoje na +40 ili -10 i čekaju da završe smjenu. Jer to nisu ubojice, ni prijetnja. To su ljudi, kao i mi. Samo malo dalje od doma, s malo više tišine i nešto manje sreće.
Mi u SBPozitivnom nismo za zidove. Nismo za etikete. Ne hranimo se tuđom sramotom. I nećemo objaviti video.
Objavit ćemo poruku. Slavonski Brod je grad u kojem još uvijek znamo gdje je granica. A granica je kad se prestaneš smijati s onima koji gaze, i počneš stajati uz onoga kojeg gaze.
Jer grad s mudima ne krade skutere. On zna kome treba stisnuti ruku. Naš grad nije takav i ispričavamo se gospodinu koji radi za Glovo odakle god bio, Gospodin je zbunjeno gledao ono šti nismo, bar se nadamo. Neugodno nam je i nadamo se da će gospodin dobiti isprike koje zaslužuje.
