[vc_row][vc_column][vc_column_text]Osnovna škola Milan Amruš škola još u Republici Lutvinka, a kad će seliti ne zna se pa smo potražili odgovor u sjedištu republike. Dočekala nas je tajnica u uredu upravnoj zgradi republike u uredu pored šanka.
Otpila je gutljaj kave bez šečera i eskluzivno izjavila. Naši ni mali, ali ni oni veći organi vlasti više ne žele da navedena škola bude na našem teritoriju. Gorkom ekspresijom lica dala je do znanja da joj fali šečera u krvi. Hrabro smo pobjegli od šanka ravno pa lijevo. Trčali smo 100 ak metara ravno, pa smo vidjeli prolaz desno pa trčali i uvidjeli, pa u Republici Lutvinka je i mrtvačnica. U nedostatku odgovora poslužili smo se guglom, moji i pomoćni reporteri i tjelohranitelji. U srahu da nas ne prime bez uputnice na odjel za „ granična stanja“ napustili smo ubrzanim korakom Republiku.
Google kaže
Koliko puta su obećali izgradnju škole za djecu s posebnim potrebama da su svaki put položili kamen temeljac imali bi direktan spoj s ozdraćenom Fukushimom u Japanu. Kad upišete izgradnja Osnovne škole Milan Amruš moj nevaljali google izbaci 1900 rezultata. Točno tristotinjak puta s se lokalni državni i slučajni političari slikali slavodobitno i tako iz godine u godinu iz
godine škola ide ali je tu gdje je. Sukus svih političara je da ide ide, pa ništa, pa opet ide ide, ali uporno ne ide. Ono kao što.nNIje važno malo ide pa malo odmora. Školu obećaju svi ono na MAJKE MI, ali ono gdje? Republici Lutvinki je dosadila, ali ni kamena temeljca nema s utvrđenom google lokacijom. Ima kave bez šečera i fine vode džabe u uredu Pored šanka
Očigledno da će morati doći do međudržavnog incidenta da Osnovna škola za djecu s posebnim potrebama dođe bar u ovu godinu, stoljeće, tisućljeće i napusti Republiku Lutvinku. Vrime je![/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]
