Bez lijekova, tvari odnosno mješavina tvari namijenjenih liječenju ili sprječavanju bolesti, ne možemo ni zamisliti suvremenu medicinu. U prošlosti, kao “lijekovi” su se propisivali kojekakvi suspektni pripravci, a neki od onih uistinu efikasnih u konačnici su dobili posve drugačije namjene od izvornih. Za vas smo, nasumičnim redoslijedom, probrali niz zanimljivosti o korištenju lijekova kroz povijest!
1. Znanstvenici iz “Pfizera”, jednog od najvećih farmacijskih koncerna svijeta, 1992. su testirali novu pilulu protiv angine. Stvar nije funkcionirala – oboljeli su i dalje šmrcali i kašljali. Unatoč tome, muškarci koji su sudjelovali u testiranju i dalje su željeli uzimati lijek. Znanstvenici su ubrzo shvatili zašto je tome tako te plave pilule počeli prodavati pod imenom “Viagra”, ali za nešto drugačiju namjenu.
2. Prije nekih 2.350 godina, slavni grčki liječnik Hipokrat za ublažavanje bolova savjetovao je pacijentima žvakanje kore vrbe. Puno kasnije iz vrbe je izoliran aktivni sastojak i pušten na tržište kao tableta protiv bolova. Govorimo o aspirinu, jednom od najpopularnijih analgetika na svijetu. Stvoren je 10. kolovoza 1897. godine: znanstvenik Felix Hoffmann, zaposlenik “Bayerova” laboratorija u Wuppertalu, toga je dana uspio sintetizirati kemijski čist i stabilan oblik acetilsalicilne kiseline. Prvi čovjek na kojem je testirao lijek bio je njegov rođeni otac. Hoffman senior je, naime, zbog kroničnih i teških reumatskih bolova već pomalo odustajao od života. Dogodilo se čudo: nakon što je proveo desetljeće prikovan za krevet, liječnikov otac napokon je mogao koračati bez bolova!
3. Istraživanja su pokazala da su brojni antički Rimljani patili od crijevnih parazita, napose glista i trihinela. Slavni rimski liječnik Galen (129. – 199.), koji se brinuo o zdravlju rimskih careva Marka Aurelija, Komoda i Septimija Severa, bio je svjestan opasnosti koje prijete od zaraza parazitima ali je, kao dijete svoga vremena, vjerovao kako je puštanje krvi lijek za ove probleme.
4. Kokain, alkaloid iz lišća biljke koke, prvi je otkriveni lokalni anestetik (1860). Početkom dvadesetog stoljeća, prije nego što se znalo da je riječ o teškoj opojnoj drogi, smatrao se lijekom za niz tegoba, od zubobolje preko smanjenog libida pa do debljine. Bio je čak sastojak “Coca-Cole”, sve dok njegovo korištenje nije zabranjeno. Ovaj popularni napitak od biljnih ekstrakata 1886. je izumio američki farmaceut John Pemberton.
5. Već tisućljećima, na raznim geografskim širinama, Aloe vera koristi se kao lijek za nedaće u rasponu od uboda komarca do gube. Osobito popularna bila je među Egipćanima. Papirus iz 1550. godine prije Krista, koji je u devetnaestom stoljeću otkrio njemački egiptolog Georg Ebers, svjedoči da se biljka upotrebljavala kao sredstvo za smirenje i izbacivanje parazita iz tijela, ali i kao lijek za tuberkulozu. Od nje su pravljeni i sami papirusi, a nudila se i kao dar faraonima tijekom pogrebnih rituala. Nadalje, Kleopatra i Nefertiti svakodnevno su koristile sok ove biljke u kozmetičke svrhe, vjerujući da upravo njemu duguju svoju ljepotu.
6. Laudanum, ekstrakt alkohola koji sadrži više od deset posto opijuma u prahu, u devetnaestom je stoljeću reklamiran kao lijek za niz zdravstvenih tegoba, od menstrualnih grčeva do meningitisa. Liječnici tog vremena naročito često su ga propisivali – djeci!
7. Kečap je prvotno bio umak u kojem su drevni Kinezi čuvali ribu: prema zapisima iz šestog stoljeća, za njegovu pripremu trebalo je dvadeset dana u ljeto odnosno stotinu dana zimi. Recept su u šesnaestom stoljeću preuzeli britanski mornari, koji su u umak od rajčice dodali šećer. Godine 1830., liječnik John Cooke Bennett objavio je disertaciju u kojoj dokazuje da je ovaj umak lijek za probavne smetnje, napose proljev. Otišao je i korak dalje: napravio je pilule od koncentriranog kečapa!
8. Liječnici antičkog Rima su kao najmoćniji lijek za neplodnost preporučivali – krv mrtvih gladijatora! Na cijeni je naročito bila ona svježa, netom prolivena. Kasnije, isti “recept” se primjenjivao i u liječenju epilepsije. Čim bi truplo gladijatora bilo izneseno iz borilišta, prodavači krvi sjatili bi se oko njega poput muha zunzara. Presjekli bi grlo mrtvom čovjeku, a potom prikupljenu krv prodavali okupljenima.
9. Alastair i Jean Carruthers, bračni par liječnika iz Vancouvera, 1987. godine radio je na zajedničkom projektu, stvaranju lijeka za škiljavost. Kad su taj problem pokušali riještiti korištenjem male količine otrova botulina, otkrili su zanimljivu “nuspojavu”: bore oko očiju vremešne pacijentice netragom su nestale. Njihovo otkriće, kasnije nazvano botoks, unijelo je revoluciju u estetsku kirurgiju.
10. Jedan od prvih lijekova za mršavljenje stvoren je, pogađate, u zemlji slobodnih, domovini hrabrih i oazi pretilih – Sjedinjenim Američkim Državama. Zvao se “Dinitrofenol”, a na tržištu se pojavio tridesetih godina dvadesetog stoljeća, kao sredstvo koje “dokazano ubrzava metabolizam i topi masne naslage”. Zvuči nevjerojatno da se takvo što moglo nabaviti u apotekama, znamo li da je riječ o spoju (DNF) koji se ranije koristio u industrijske svrhe: u proizvodnji gnojiva, boja, eksploziva, insekticida i – otrova za štakore!
11. Adolf von Baeyer (1835. – 1917.), njemački kemičar koji je 1905. dobio Nobelovu nagradu za rad na području organskih bojila i alicikličkih spojeva, široj je javnosti poznat u prvom redu kao čovjek koji je sintetizirao barbiturate, lijekove sa snažnim sedativnim i hipnotičkim djelovanjem. Učinio je to 4. prosinca, na dan sv. Barbare, odakle i potječe njihovo ime. Tako se ujedno zvala znanstvenikova supruga.
12. Argirija je poremećaj s kojima možete bezbrižno živjeti do stote godine, ne trpeći nikakve smetnje ni bolove… Osim ako u smetnje i bolove ne uračunamo zgranute poglede vaše okoline. Ovo stanje ima samo jedan simptom: vaša koža postaje plava kao ona u Štrumpfova. U većini slučajeva, argirija je posljedica uzimanja prevelike količine srebrnih soli (termin dolazi od latinske riječi “argentum”, što znači “srebro”). Konzumirana u malim količinama, srebrna sol lijek je za mnoge bolesti, od artritisa preko problema sa sinusima do želučanih tegoba; ako se doza premaši, dolazi do nakupljanja čestica srebra u izvanstraničnom prostoru. One se potom vežu na melatonin te koži daju boju ljetnog neba. Argirija opisana u devetnaestom stoljeću, kad su liječnici imali priliku pregledati skupinu radnika u tvornici koja je proizvodila srebrne predmete.
13. Tzv. “doktori za kugu”, koji su obilazili europske zemlje u srednjem vijeku, za vrijeme epidemija “crne pošasti”, nisu bili pravi liječnici. Osim što su prodavali lijekove za kugu – posve neefikasne – zadatak im je bio voditi statistike o broju umrlih od te bolesti.
14. Pojava antibiotika u dvadesetom stoljeću spada u najveća dostignuća moderne medicine. Prva dokumentirana upotreba ovih organskih spojeva koji uništavaju mikroorganizme datira iz 1877. godine, kad su Robert Koch i Louis Pasteur opisali kako bacili iz zraka mogu spriječiti rast drugog soja bacila. Ipak, ocem antibiotika smatra se Alexander Fleming, koji je 1928. godine otkrio izravno djelovanje penicilina kao antibiotika na uzorku stafilokokne bakterije. Ovo, međutim, nisu bili prvi antibiotici u povijesti. U Nubiji su svojedobno pronađene 2.500 godina stare kosti s tragovima tetraciklina, antibiotika koji se koristi i danas. Znanstvenici isprva nisu znali na koji su način drevni narodi konzumirali antibiotike, no analiza je donijela jednostavan odgovor na to pitanje – pili su pivo! Uzgajali su, naime, kvasac, gljivice koje sadrže antibakterijska svojstva i koje se koriste za proizvodnju piva.
15. Sjevernoamerički Indijanci u prošlosti su koristili naftu kao lijek, a njome su oblagali i kanue kako bi ih učinili vodootpornima. U tijeku Američkog rata za neovisnost (1775. – 1783.), naučili su Washingtonove trupe kako upotrijebiti tu crnu smjesu za liječenje ozeblina.
16. Potkraj šesnaestog stoljeća, uvidjelo se da je sifilis visoko zarazan, pa su uvedene preventivne mjere: suzbijanje prostitucije i zatvaranje javnih kupališta, gdje se često puštala krv bez ikakvih higijenskih mjera, te zabrana ljubljenja prilikom pozdravljanja. Jedan od prvih lijekova u terapiji bila je živa. Ovaj otrovni element korišten je sve do konca devetnaestog stoljeća, kad je nekome konačno svanulo da su učinci liječenja u pravilu teži od same bolesti. Pravi uzročnik sifilisa otkriven je tek 1905. a prvi učinkoviti lijek, Salvarsan, pet godina kasnije je razvio liječnik i kemičar Paul Ehrlich, nakon čega su uslijedila istraživanja penicilina te potvrda njegove učinkovitosti 1943. godine.
17. Jedan od najpopularnijih lijekova za djecu u devetnaestom stoljeću bio je “Mrs. Winslow’s Soothing Syrup”, sirup koji je, prema natpisu na etiketi, “u kratkom roku otklanjao bolove svih vrsta”. Uistinu je to činio, možda zato što je jedan od njegovih sastojaka bio – morfij!
18. U srednjem vijeku, vjerovalo se da se od samljevenih ljudskih ostataka, poput kostiju, hrskavica i sala, dobiva panacea – univerzalni lijek za sve boleštine. U šesnaestom stoljeću, diljem Europe, ta moć je pripisana mumijama. U to vrijeme, masovno su se krale iz grobnica, kako bi se samljele, pomiješale s još nekim “čudotvornim” tvarima te prodavale za paprenu cijenu. Za pripravcima na bazi mumija je, primjerice, ludovao bretonski kralj Karlo II. Prašinu od mumija svakodnevno je pomno utrljavao u kožu, ne bi li upio moć osobe od koje je nastala te postao zdrav kao dren. Neki njegovi zemljaci ovakve “delicije” konzumirali su pak oralno. Kupci, dakako, nisu mogli znati je li lijek izrađen od stvarne mumije ili možda prašine, pa je ovo tržište bilo prepuno drskih prevaranata. Oni skeptičniji, koji su imali viška love, umjesto toga bi platili nekomeda ukrade tijelo iz groba, a potom lijek od mumije pripravili u kućnoj radinosti.
Piše: Lucija Kapural
