U Slavonskom Brodu proteklih dana ništa novo – što znači da se zapravo dogodilo sve. Grad i dalje balansira između velikih najava i još većih pitanja, dok građani vježbaju strpljenje na prometnim čepovima koji “nisu čepovi nego privremena regulacija”.
Radovi su, naravno, u punom jeku – negdje se kopa, negdje se asfaltira, a negdje se čeka da se vidi hoće li se uopće kopati. Vozači su već razvili posebnu vrstu intuicije – ako vidiš znak, ignoriraj ga i prati auto ispred sebe, on očito zna više.
U zraku – doslovno i figurativno – opet standardna priča. Kvaliteta zraka i dalje podsjeća da živimo dinamično, a ne nužno zdravo, ali barem imamo o čemu pričati dok čekamo da se “uskoro riješi”.
Na političkoj sceni – lagano zahuktavanje. Izjave frcaju, prozivke lete, a svatko ima rješenje koje bi, naravno, bilo idealno… da ga netko drugi provede. Tu i tamo spomene se i neki “veliki projekt” koji je opet na korak do realizacije, samo još da se napravi par sitnica – tipa sve.
Vrtići i dalje drže visoko mjesto na listi tema – roditelji prate situaciju, institucije objašnjavaju, a svi zajedno pokušavaju shvatiti što se zapravo događa i tko je tu kome što trebao reći.
Policija, s druge strane, nije imala miran tjedan – od kreativnih vozača do još kreativnijih odluka koje su završile u zapisniku. Neki su vozili bez dozvole, neki bez granice, a neki očito i bez ideje da će ih netko zaustaviti.
Dobra vijest je da se i dalje nešto gradi, planira i najavljuje. Loša vijest je da se to isto uglavnom i dalje – planira i najavljuje.
Kafići puni, komentari još puniji, a zaključak standardan: u Brodu se možda ne događa spektakl, ali nikad nije dosadno i kad puše vjetar s Dilja. Jer uvijek ima nešto što “nije normalno” – ali je potpuno očekivano.
