Slavonski Brod je ovoga vikenda opet živio zdravo i s(š)portski. Ne onako tipično Brodski, ne onako kad se posvađaju oko parkinga nego sportski,što je najopasniji oblik ludila, jer ljudi to rade dobrovoljno i za svoje zdravlje. Deveta Slavonska trka okupila je 1.200 trkača, što je brojka koju Brod ne vidi ni kad dijele besplatni grah. A i tada pola ljudi dođe samo po kobasicu i malo luka da osvježe dah. Nevjerovatno , ali toliko ljudi nije došlo ni na Priovićku, poznatu zvijezdu sa koju masa nije ni znala dok nismo saznali putem medija da ona višekratno puni sve. Brodske ulice su napunili trkaći
Mazatori su, kao i uvjek, sve to organizirali s onom svojom mješavinom entuzijazma, ludosti i tvrdoglavosti. To su ti ljudi koji se smiju dok trče uzbrdo. To nije normalno. To je sportska sekta, samo bez članarine, a još je kod nas in a brdu sve ravno.
Subota je bila za pet kilometara — taman za one koji žele reći da su sportaši, ali da ne riskiraju da im se srce uvrijedi. Nedjelja je bila ozbiljna: djeca, desetka i polumaraton. Start ispred Tvrđave Brod, jer ništa ne daje trkaču osjećaj važnosti kao kad trči pored zidina koje su preživile sve ratove, a sad gledaju kako se 1.200 ljudi dobrovoljno muči da svlada kompletnu utrku bez odustajanja. Znamo svi da Brođani ne odustaju.
Došli su i gradski dužnosnici. Zamjenica gradonačelnika održala je govor i slikopis, onako svečano, kao da otvara olimpijske igre, a ne utrku na kojoj će pola ljudi završiti u boji kuhane cikle. Pročelnik Holik je čak i trčao. To je rijedak prizor: političar koji trči, a da ga nitko ne hvata, osim trkača..
Kažu i ne lažu da Slavonska trka promiče zdrav život. A i stvarno — kad vidiš 1.200 ljudi kako trče, odmah ti dođe da i ti potrčiš… ravno u birtiju, da se smiriš od tog prizora. Ove godine utrka se bodovala i za Hrvatsku atletsku cestovnu ligu, što znači da su natjecatelji trčali ne samo protiv sebe, nego i protiv nekog poretka koji će im kasnije dati diplomu koju će staviti na hladnjak, odmah pored magneta iz Vodica i računa od struje.
Trase su vodile ulicama i šetnicama našeg najljepšeg grada, a Brod je opet zasjao kao grad sporta, rekreacije i ljudi koji su spremni u nedjelju ustati prije nego što se i sunce probudi. Start i cilj bili su u Tvrđavi, što je zgodno jer se nakon utrke čovjek može odmah srušiti na travu i praviti se da meditira, a zapravo hvata dušu koja mu je pobjegla na 17. kilometru.
Sve u svemu, Slavonska trka opet je pokazala da Brođani vole trčati. Ne za poslom, ne za boljim životom, ne za autobusom — nego za medaljom, majicom i onim slatkim osjećajem da si preživio još jedno izdanje manifestacije koja je, kako stvari stoje, postala najvažniji događaj u gradu nakon što se otvori novi Šefki.
Fotografija: slavonski-brod.hr
