Na samom rubu Slavonskog Broda, tik uz gradsko smetlište na Vijušu, zaboravljena bića provode dane u betonskim kavezima, bez šanse za izlaz, bez pažnje, bez dodira. To su psi brodskog azila — smješteni daleko od očiju javnosti, kao da je i lokacija pažljivo birana kako bi poručila: „Ovdje im je mjesto, s ostalim otpadom.”
U azilu kojim ne upravljaju volonteri, udruge niti ljubitelji životinja, psi ne pronalaze ni nadu ni šansu. Uređeni tek toliko da zadovolji formu, ovaj prostor služi tek kao hladna čekaonica smrti za mnoge napuštene pse, koji dane provode nagurani u betonskim boksovima, oglašeni nigdje, skriveni od svijeta.
Jer za neke one su samo posao. Pojava. Problem. Trošak.
Tamo dani nemaju smisla. Nema šetnje. Nema socijalizacije. Nema druge stvarnosti osim borbe za preživljavanje.
Volonteri pokušavaju pomoći — fotografirati, oglašavati, nuditi privremeni smještaj, suradnju, ali nailaze na zid šutnje i odbijanja. Na birokraciju. Na nezainteresiranost. Na tihi pristanak da psi ostanu zatvoreni, zaboravljeni, ostavljeni.
A situacija bi mogla biti drukčija.
Podsjetimo:
Objekt koji je danas gradski azil nekoć je trebao biti mjesto spasa, ne kazne. Projekt vrijedan gotovo 6 milijuna kuna, predviđen za vođenje od strane stručnih udruga. Na javnom natječaju objekt je dobila udruga Veselo dvorište, no splet okolnosti (ili političkih odluka?) doveo je do toga da vođenje preuzme gradska tvrtka Komunalac. Firma kojoj je posao — čistoća ulica. Ne briga o živim bićima.
Azil nikad nije dovršen kako treba — nedostaje karantena, standardi, sadržaji. No sredstva iz gradskog proračuna idu. Psi, nesterilizirani, odlaze na udomljenja bez odgovarajuće skrbi. Pratnje nema. Sustava nema. A trag novca — nitko ne prati.
A na ulicama Broda i dalje su psi. Bez nadzora. Bez sustava. Bez srca onih koji odlučuju.
Zato ovaj apel nije samo vapaj za pomoć. Ovo je poziv na promjenu.
Gradski azil mora postati mjesto u kojem psi imaju šansu za novi život, ne mjesto u kojem će u tišini nestati. To nije moguće bez uključivanja udruga, volontera, stručnjaka i svih koji još imaju srca i snage pomoći.
Ako možete pomoći makar jednom psu — udomiti, skloniti, oglasiti — učinite to. Ako imate vremena, energije ili samo volje — podijelite ovaj tekst. Jer istina ne smije ostati iza rešetaka.
Psi u slavonskobrodskom azilu trebaju vas.
Ima ih. I ima ih još. I svi čekaju — da ih netko vidi, čuje, izvuče.
Ne budimo nijemi prolaznici.
Za sve koji žele pomoći, obratite se lokalnim udrugama za zaštitu životinja, podijelite apel, upitajte Grad Slavonski Brod za odgovornost. I zapamtite — promjena počinje istinom. A vi ste upravo pročitali jednu
Autor: Jedna hrabra osoba koja je rekla istinu/ fotografija: internet
