Prodaješ nešto online, recimo preko Njuškala, i sve ide kao po loju. Kupac se javlja, pristojan, brz, zainteresiran. Kaže da želi dostavu preko DPD-a, i šalje ti link. Klikneš, otvori se stranica koja izgleda kao da ju je dizajnirao netko tko je jednom vidio DPD logo na paketu i rekao: “Ma mogu ja to bolje.” U sredini stranice blješti gumb “Dobiti sredstva”, a ti već zamišljaš kako novac sjeda na račun. Ali ne sjeda, ni slučajno ne klikaj dobiti sredstva, jednostavno da ih ne izgubiš. Nije cilj prevaranta stvar koju prodaješ, nego novac, ali s tvoga računa.
Prva stvar koju trebaš znati — DPD ne koristi linkove koji završavaju na delivery1.click. Ako ne završava na .dpd.hr ili .dpd.com, to nije dostava, to je digitalna zamka. Druga stvar — DPD ti ne šalje novac preko stranice. Nema “Dobiti sredstva”, nema unošenja kartice, nema CVV-a. Ako ti netko kaže da moraš upisati podatke da bi dobio novac, slobodno mu odgovori da moraš prvo upisati “blokiraj kontakt”.
Ovakve poruke kruže po oglasnicima kao komarci ljeti. Brze, dosadne i potencijalno štetne. Ljudi nasjednu jer sve izgleda uvjerljivo — kupac je ljubazan, link izgleda profesionalno, a stranica traži baš ono što ne bi smjela: tvoje bankovne podatke. I dok ti misliš da prodaješ bicikl, zapravo si na korak od toga da pokloniš svoju karticu.
Zato evo malog vodiča za prepoznavanje prevaranta u tri poruke ili manje:
Poruka 1: “Zainteresiran sam za kupnju, može dostava preko DPD-a?”
→ Zvuči legitimno, ali ne zaboravi: prevaranti znaju glumiti uljudnost bolje od susjeda kad traže bušilicu.
Poruka 2: “Evo linka za dostavu: delivery1.click/…”
→ Ako link izgleda kao da ga je sastavio netko s diplomom iz ‘prevarologije’, ne klikaj. Pravi DPD link završava na .dpd.hr ili .dpd.com. Sve ostalo je spam s ambicijama.
Poruka 3: “Klikni na ‘Dobiti sredstva’ i unesi podatke kartice.”
→ Tu već zvoni alarm. DPD ne traži tvoje podatke. Ako netko želi tvoju karticu više nego tvoju robu, znaš da nešto ne štima.
Ako nisi upisao CVV, bravo. Ako jesi, odmah zovi banku. Ako si samo kliknuo, ali ništa unio, obriši poruku, blokiraj kontakt i prijavi slučaj. Policiji možeš odnijeti screenshot/samoslika i reći da se radi o pokušaju prijevare. CERT-u možeš poslati prijavu online MUPu, USKOK u…, jer oni skupljaju takve slučajeve i pomažu u zaštiti drugih.
Internet je divno mjesto, ali i minsko polje. Ako nešto izgleda predobro da bi bilo istinito, vjerojatno je lažno. Pravi kupci ne traže tvoju karticu, oni traže tvoju robu. Sve ostalo je digitalna verzija “imaš li minutu za našu anketu?” — samo što ova minuta može koštati stotine eura.
