Grad Slavonski Brod objavio je u poslanici kako postavlja uzdignute plohe u Aleji Miroslava Krleže “s ciljem dodatnog povećanja sigurnosti svih sudionika u prometu”, no čini se da su gradski vizionari odlučili otići i korak dalje pa su, uz četiri uzdignute plohe i jedno uzdignuto raskrižje, građanima podarili i pravo malo ležeće brdo. Ovaj monumentalni doprinos prometnoj infrastrukturi ponosno se izdiže iznad asfalta poput prirodnog fenomena, kao da je izronio iz dubina gradske geologije, a ne iz budžeta. Vozači koji ga prelaze svjedoče iskustvu koje se može opisati kao kombinacija adrenalinskog parka i kratkog hodočašća — jer nakon što se popnu na vrh, imaju dovoljno vremena razmisliti o svojim životnim odlukama prije nego što se spuste natrag na cestu.
Aleja Miroslava Krleže, duga 288 metara i smještena uz školu i vrtić, sada je postala svojevrsni poligon za testiranje ovjesa, hrabrosti i vjere u amortizere. Grad poručuje da je sve to “konkretan odgovor na zabrinutost građana”, iako su građani, istini za volju, više zabrinuti zbog rupa koje se otvaraju brže nego gradske odluke. No, valja priznati: dok se mnogi gradovi bore s rupama, Brod je jedini koji je odlučio problem riješiti tako što će — umjesto da zakrpa rupe — podići cijelu cestu.
U tom duhu, ne možemo a da ne uputimo najtopliju, najnježniju i najironičniju zahvalu svima koji se neumorno brinu da brodske ceste ostanu u svom prepoznatljivom, autentičnom stanju. Njihova predanost održavanju rupa u savršenoj formi doista je impresivna. Svakodnevno svjedočimo toj brizi, naravno, pod uvjetom da ne propadnemo u neku od njih i nestanemo u podzemlju kao u kakvom fantasy romanu. Dok drugi gradovi sanjaju o ravnim cestama, Brod njeguje svoj reljef — prirodan, dinamičan, pun iznenađenja. Neki bi rekli da je to mana, ali pravi poznavatelji našeg gradaznaju da je to zapravo besplatna masaža kralježnice naših jedinstvenih cesta.
Grad, naravno, poziva i policiju da nastavi s pojačanim nadzorom, jer ništa ne povećava sigurnost kao kombinacija ležećih policajaca, ležećeg brda i ležećih vozača koji su upravo ostali bez kotača. Zajedničkim djelovanjem, infrastrukturnim ulaganjima, nadzorom i odgovornim ponašanjem svih sudionika, moguće je smanjiti brzinu na gradskim prometnicama — i to ne samo moguće, nego i neizbježno, jer nakon prelaska preko brda teško je ubrzati kad ti auto zvuči kao da ubrzavate Ladu Rivu na plin.
Grad poručuje da će i dalje provoditi mjere kojima je u središtu sigurnost svih građana, a sudeći po dosadašnjim rješenjima, možemo se samo pitati što je sljedeće. Ležeći kanjon? Uzdignuti plato s panoramskim pogledom na rupe? Prometna zip-line traka? U svakom slučaju, jedno je sigurno: u Brodu nikad nije dosadno, pogotovo kad sjedneš za volan.
