Papirnato plišana roda, nekada skromna atrakcija cvjetnog parka za kojeg nismo ni znali da je park kod Presoflexa i to pod video nadzorom bez napajanja. Danas simbol lokalne upornosti do radspadanja, improvizacije i neuništivog optimizma, vratila se kući u velikom stilu. Nakon što je prije deset godina misteriozno nestala u reciklažnom dvorištu — gdje je, prema urbanim legendama, završila sama i napuštena u pola dvorišta, koje nije ni dvorište, a zove se tako, Grad je odlučio da je vrijeme za povratak ove naše kulturne ikone. Jer ako Pariz ima Eiffelov toranj, a Pisa svoj toranj koji se naginje, Slavonski Brod zaslužuje svoju rodu koja se drži na čast i misli da je bijela čaplja ili točnije sveždir simbol našeg grada, a ne veliko umjetničko djelo koje nadahnjuje mnoge Brođane do Nepala i dalje.
Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće bez EU fondova i, koji su, kao i uvijek, spremni financirati sve što ima barem tri papira, dvije potvrde i jednu viziju. A vizija našeg grada je bila jasna: obnoviti rodu, makar se raspadala brže od prosječnog predizbornog obećanja. U projekt su uključeni najbolji restauratori — stručnjaci koji su godinama skupljali ostatke, krpali, lijepili i pokušavali shvatiti gdje završava krilo, a gdje počinje improvizacija. Jedan od njih je navodno izjavio da je ovo „najzahtjevniji projekt u karijeri“, odmah nakon pokušaja restauracije Brodskih cesta i cijevi. koja se raspadaju čim su se pogledaju.
Ipak, čudo se dogodilo. Jutros je obnovljena roda svečano postavljena u središte kružnog toka Spirala kod Halajka, gdje sada stoji kao da nadgleda promet i mentalno bilježi tko je dao žmigavac, a tko nije. Građani su oduševljeni do te mjere da su neki, u naletu emocija, umjesto da izađu iz kružnog toka — nastavili kružiti sve dok ih centripetalna sila nije izbacila prema graničnom prijelazu. Jedan vozač tvrdi da je mislio da je riječ o novoj umjetničkoj instalaciji, drugi da je to znak da se Brod konačno vraća na kulturnu kartu Europe, a treći da je „lijepo, al’ nek’ je malo niže, da ne gleda u mene“. Neki su se uplašili njenih očiju i od traume zatražili pomoč u žutoj zgradi Brodske bolnice.
Grad, naravno, ne gubi vrijeme. Već se najavljuje nova turistička ponuda: fotografiranje ispod kljuna obnovljene rode za simbolična 3 eura. U cijenu nije uključeno osiguranje u slučaju da kljun otpadne, ali gradski oci uvjeravaju da je konstrukcija „stabilna, testirana i otporna na vjetar do povjetarca, ako se ne ljulja previše“. Razmatra se i mogućnost da se u budućnosti uvede premium paket — fotografija s rodom i jednim od restauratora, koji će pritom držati ljepilo „za svaki slučaj“.
I tako, Slavonski Brod ponovno ima svoju rodu. Papirnatu, plišanu, zakrpanu, ali našu. Ako izdrži barem do sljedeće turističke sezone, bit će to dokaz da se čuda ipak događaju osobito kad se financiraju iz Bruxellesa ili iz nekog javnog natječaja za koji nismo znali.
