U priroteksnom naselju dan je počeo sasvim obično, onako kako i dolikuje jednom slavonskobrodskom jutru blizu Šefkija u kojem je najveća drama pitanje hoće li Komunalac prvo pokositi travu ili popiti kavu kod kioska Tiska na aleji u Slavoniji 1. Vrijedni djelatnici Komunalca, naoružani dobrim namjerama, lopatom i dvije sadnice sekvoje koje su navodno trebale pružati hlad budućim generacijama, krenuli su u akciju uljepšavanja kvarta. Plan je bio jednostavan: posaditi maćuhice, tratinčice i dva drveta zbog kojih bi se stanovnici osjećali kao da žive negdje između Alpa i ravnog Dilja.
Djelatnica Marica, žena koja je u životu iskopala više rupa nego što gradska uprava( pozicija i opozicija) ima obećanja, uzela je lopatu i počela kopati mjesto za sekvoju. Na pola metra dubine začulo se nešto što nijedan radnik Komunalca ne želi čuti jer obično znači dodatni posao. Metalni zvuk. Marica zastane, obriše čelo od znoja i ugleda sjaj.
„Perooo, dođi vidit što je to!“
Pero, čovjek kojega ni tri rata, dvije inflacije i sedam direktora Komunalca nisu uspjeli iznenaditi, lagano je prišao, pogledao rupu i hladno rekao:
„Nabola si zlatnu žilu od 24 karata.. Zovi 112. A sekvoje stavi pored da ne uvenu.“
I tako je počela najveća zlatna groznica koju je Slavonski Brod vidio od vremena kad je netko proširio glasinu da će Lidl dijeliti besplatnu Ledenu kavu u prahu one plave.
Nije prošlo ni pola sata, a već su kroz naselje projurile plave Škode Županijskog centra 112 Slavonski Brod. Istina, „projurile“ je možda prejaka riječ jer su prolaznici komentirali kako bi djelatnici stigli brže pješke, ali efekt sirene bio je dovoljan da pola kvartovskih umirovljenika radničke klase iziđe na balkone s dalekozorima i kavama.
Jedna baka je uvjereno tvrdila da je još njezin pokojni stric govorio kako Brod leži na zlatu, samo ga nitko nije ozbiljno shvaćao jer je čovjek nakon treće rakije znao razgovarati i sa semaforima. Drugi su odmah počeli računati koliko bi kvadrat stana sada mogao vrijediti. Treći su zvali rodbinu u Njemačku da im jave kako ipak ne prodaju djedovinu jer “sad dolaze bogati dani”. Napokon postajemo Švicarska!
A onda, kao u američkim filmovima katastrofe kad se pojavi predsjednik osobno, stigao je i gradonačelnik. Izašao je iz auta ozbiljna lica, pogledao rupu, klimnuo glavom i nasmijao se kao čovjek koji razumije geologiju, ekonomiju i sudbinu naroda te nakon pola sata vijećanja dao povijesnu izjavu:
„Slavonski Brod leži na zlatu.“
Novinari su poludjeli. Kamere su se upalile. Facebook grupe eksplodirale su brže nego da je netko napisao da je parking u centru besplatan. Ali gradonačelnik tu nije stao.
„No“, rekao je odlučno, „mi i dalje nastavljamo tražiti termalnu vodu. Tu je negdje.“
Ta rečenica ušla je u lokalnu legendu. Jer samo u Slavonskom Brodu možeš pronaći zlato i istovremeno biti malo razočaran što nisi našao toplu vodu. Uostalom nafta je već nađena.Sad samo nedostaje još litij.
U roku od dva sata odrezana su tri autohtona drveta koja su smetala budućem strateškom razvoju rudnika. Dovedena je brodska teška mehanizacija, bageri su ušli u naselje kao da snimaju nastavak Kamionđija, a ispred zgrade osvanuo je natpis “Rudnik zlata Slavonski Brod”. Djeca su presretna trčala za kamionima, umirovljenici su nosili stolice da mogu pratiti iskapanja, a lokalni ugostitelji već su dizali cijene kava jer „dolaze investitori“. Iz uorave Šefkija još šute i ne otkrivajusvoje strateške planove
Naravno, gdje ima zlata, ima i pobune.
Eko aktivisti okupili su se istoga dana noseći transparente: „Hoćemo maćuhice!“ i „Sekvoje nisu luksuz nego pravo!“ Jedna aktivistica kroz megafon je vikala da se prirotaeksno naselje pretvara u kolonijalni rudnik kapitalizma dok joj je iza leđa bager upravo rušio ogradu dječjeg igrališta.
Posebno ih je pogodila sudbina sekvoja. Dva mala stabla, zbog kojih je sve i počelo, stajala su odbačena pored kontejnera kao simbol propalih urbanističkih snova. Jedan stariji gospodin potišteno je komentirao:
„Kad smo sad bogati, mogli su barem posadit četiri.“
Ali interes kapitala, čitaj zlata, pokazao se jačim od interesa Brođana. Uostalom, teško je misliti na tratinčice dok ti pred očima blješti obećanje da će Slavonski Brod postati Dubai s fiš paprikašem.
Već do večeri pojavili su se prvi poduzetnici s idejama za “Zlatni turistički vlak”, “Wellness na rudniku”, “suvenire od brodskog zlata” i luksuzni resort “Kod Zlatne Žile”. Netko je čak predložio da se grad preimenuje u Slavonski Gold.
A Marica? Ona je i dalje stajala pokraj rupe držeći lopatu, gledala kaos koji je izazvala i tiho pitala Peru:
„A gdje ćemo sad posadit sekvoje?“
Pero je zapalio cigaretu, pogledao prema bagerima i rekao rečenicu koja će ostati zapisana u povijesti grada:
„Ako ovako nastave, možda ih posade u Crnom Potoku.“
