Brođani su se ovih dana našli u rijetkom stanju kolektivnog ponosa, sletova , zbunjenosti i lagane vrtoglavice i to ne samo zbog spiralnog kružnog toka koji je već godinama lokalni simulator mučnine u koji je stavljena papirnato plišana roda, nego i zbog činjenice da je njihov najpoznatiji dimnjak, čađavko, nakon desetljeća mazutne karijere doživio renesansu kakvu ni najoptimističniji stanovnici Slavonije 1 nisu očekivali. Grad koji je već navikao da mu po autima, rajčicama, paprikama, malinama i bijelom luku koje stanovnici sade u zelenim oazama padaju krpe mazuta sada se suočava s nečim još šokantnijim dimnjakom koji izgleda kao da je pobjegao s naslovnice propalog priručnika za inkluzivno urbanističko planiranje. Sjetimo se samo bivšeg dimnjaka.
Sve je počelo onog dana kada je papirnato plišana roda vraćena u spiralni kružni tok, čime je Brod i službeno ušao u eru prometnih rješenja koja prkose Njutonu, logici i zdravom razumu. Dva giga kružna toka i jedan tokić koji još uvijek čeka da ga netko spoji s avenijom prema naselju Andija Hembrang, po Brodski Vampir postali su simbol grada koji se ne boji eksperimentirati. Ako možeš preživjeti promet u tom kvartu, možeš preživjeti sve pa čak i mazutnu kišu ili mazutnu plahtu. Preživjeli smo i kako kažu plinificirani smo. Toliko nam je dobro da se dobar dio građana odrezao s grijanja i grije se na palete i sve što dimi osim Norveških radijatora.
A onda je došla i Slavonija 1, gdje stanovnici već godinama računaju omjer rupa i valovitog asfalta kao da se radi o sportskom natjecanju. Trenutni rezultat 60:40 u korist valovitog asfalta smatra se stabilnim, gotovo tradicionalnim. U takvom okruženju, vijest da će se renovirati čađavko zvučala je kao da netko najavljuje izgradnju svemirske luke ambiciozno, nepotrebno i vjerojatno financirano iz EU fondova.
Prva ideja bila je posaditi mahovinu, ali mahovina je, u skladu s dugogodišnjom praksom mladih Brođana, pobjegla čim je vidjela gdje je došla i na čega je došla. Nakon toga je odlučeno da se dimnjak jednostavno oboja, i to u duginim bojama, jer ako već radimo nešto besmisleno, neka barem bude fotogenično. Zagreb je poslao stručnjake da poboljšaju statiku, a oni su mu dali kružni oblik – valjda da se uklopi u ostatak grada koji se već godinama vrti u krug, ali i oni su dali i boju i to besplatno.
Rezultat je šokirao sve. Čađavko, nekada crniji od političkih obećanja, sada blješti u LGPD bojama koje se vide čak i kroz brodski smog. Stanovnici su prvo mislili da je riječ o performansu, zatim o grešci, a onda su shvatili da je to stvarno njihov dimnjak. Reakcije su bile raznolike: neki tvrde da im je život postao vedriji, drugi da im je lakše pronaći put kući (“samo pratiš boje kao da si u vrtiću”), a treći su uvjereni da će dimnjak privući turiste, možda čak i kakvog influencera koji će ga proglasiti “najšarenijim industrijskim objektom sjevero zapadno od Save”.
Brođani, koji su ionako proživjeli sve – od mazutne kiše do prometnih eksperimenata koji bi posramili i NASA-u ili najgore getoe prihvatili su novi izgled s neočekivanom lakoćom. Jer ako postoji grad koji može spojiti spiralni kružni tok, valoviti asfalt, mazutne rajčice i dugin dimnjak u jednu koherentnu priču, onda je to Slavonski Brod.
