Godinama smo slušali kako u Americi centri gradova ostaju prazni, a ljudi se sele u shopping tgovačke centre kao da su to nova gradska središta. Mi smo se smijali, jer Brođani su raja Korza, narod kave, narod „ajmo vamo tamo malo proć’ da vidimo koga ćemo srest“. A onda je došla ova zima, ona koja nas je prvo iscrpila pokladnim ludilom, pa novogodišnjim vatrometom koji je izgledao kao da Brod pokušava poslati SOS signal svemiru, a zatim i snijegom koji je pao kao da se netko gore sjetio da smo ga predugo čekali. Naravno prošetali smo.
Kad se sve to smirilo, izađemo mi na Korzo i ništa. Tišina. Prazno. Samo jedan onaj vječni prolaznik koji uvijek negdje žuri i jedna gospođa koja šeta psa koji izgleda kao da bi radije bio doma pod dekicom. Čak su i golubovi djelovali kao da su uzeli godišnji.
I onda logično pitanje: gdje su svi Brođani? Nisu valjda nestali. Nisu valjda svi odlučili ostati doma i gledati vijesti. Krenuli smo u potragu, ozbiljnu, gotovo znanstvenu. I onda — otkriće. Brođani su u Colloseumu. Dobro, dio Brođana koji nije otišao u Njemačku.
Tamo, u hodnicima trgovačkog centra koji mame akcijama kao da su dizajnirani da uhvate i najdiscipliniranijeg šetača, Brođani kruže kao da su na novom Korzu. Nema klupa, ali ima dovoljno topline da se nitko ne požali. Nema fontane, ali ima kava za ponijet’. Nema gradske glazbe, ali ima zvučnika koji svakih petnaest minuta objave da je „akcija produžena do isteka zaliha“, što je postala nova brodska himna.
Najveća atrakcija, naravno, nisu ljudi nego cijene. Ono što je prije poskupilo sto posto, sad je „skoro džabe“ jer je na popustu četrdeset posto. Matematika koja nema smisla, ali ima dušu. Brođani stoje, gledaju, uspoređuju, šapću jedni drugima kao da rješavaju državnu maturu iz ekonomije: „Gle ovo… prije 20, sad 12… pa to ti je…“ Nitko ne zna što je to, ali svi klimaju glavom kao da su upravo otkrili tajnu svemira.
I tako smo shvatili: Brođanin nije nestao. Samo se preselio u zatvoreni ekosustav gdje je toplo, gdje ne puše, gdje se možeš osjećati kao Indiana Jones dok tražiš najbolju akciju. Ako ga tražiš, ne idi na Korzo, ne idi u Tvrđavu, ne idi ni na Trg. Samo uđi u Colloseum, stani na sredinu i slušaj. Ako čuješ rečenicu: „A jel’ ovo stvarno na akciji ili su samo digli pa spustili?“ — našao si ga.
Brođanin je tu. I ostat će. Barem dok traje popust.
