Arheološka ekipa koja je ovih dana kopala na platou kod Gimnazije krenula je s jasnim ciljem: pronaći tragove Tethyshadrosa, dinosaura koji je prije 70-ak milijuna godina šetao područjem tadašnjeg Panonskog arhipelaga između Šefkija i Mcdonalldsa, što znači da je vrlo vjerojatno barem jednom navratio i do današnje Slavonije. Ako već kopamo, mislili su arheolozi, idemo na domaći proizvod, nećemo uvoziti bez carine T‑rexa kad imamo svog “Tethyja”. No, nakon što su zagrebli malo dublje, umjesto kostiju prapovijesnog biljojeda iz zemlje je počelo izvirati nešto crno, gusto i vrlo profitabilno. Nafta. Prava, ozbiljna, crna nafta, kao da je netko ispod Gimnazije sakrio mali Kuvajt i čekao pravi trenutak da ga otkrije.Šojićevo “Ne cvate cveće u naše poduzeće” pretvara se u naftnu grozincu po Brodski način. E zato naše poduzeće i ako nema ništa, ima naftnu bušotinu i to pokraj Gimnazije.
Otkriće je odmah izazvalo euforiju. Lokalni ekonomisti već crtaju projekcije u kojima Slavonski Brod postaje Kuvajt na Savi, a gradski proračun raste brže nego što se u Brodu otvaraju rupe na gradskim cestama, što spada u red laži laži laži me. Najoptimističniji tvrde da bi se napokon moglo krenuti u zamjenu vodovodnih cijevi, iako je to već u rangu znanstvene fantastike, nešto poput teleportacije, letećih automobila ili da se radovi na cesti završe prije roka. Naravno da budu i kvalitetni.
Naravno, čim se pojavila nafta, pojavili su se i problemi. Brodske vodovodne cijevi, poznate po tome da pucaju i kad ih samo pogledaš poprijeko, nisu izdržale pritisak. Nafta je pronašla put do mjesta gdje je najmanje željena, pa su se građani iznenada našli u situaciji da im iz slavine teče tekućina koja izgleda kao kava, miriše kao industrijska zona, a vrijedi više od prosječne plaće. Vodovod je izdao priopćenje da je “situacija pod kontrolom”, što je u prijevodu značilo da nitko nema pojma što se događa, ali svi trče okolo i pokušavaju izgledati smireno. Jedino je papirnato plišana roda sulirana. Kažu nije se ni malo uzrujala kad je saznala da će se pored njenog doma Presoflex graditi zgrada. Nažalost otpalo joj je i drugo oko.
Na licu mjesta razgovarali smo s voditeljem arheološkog tima dr. Jože arheologa s Tavničkom diplomom s benzinske pumpe, koji je još uvijek imao prašinu po rukama i izraz lica čovjeka koji je tražio dinosaura, a našao naftu.
– Doktore, jeste li očekivali ovakav rezultat?
“Ni u najluđim snovima. Mi smo tražili Tethyshadrosa, našeg slavonskog dinosaura. Nadali smo se barem nekom kralješku, zubu, komadiću kosti. A dobili smo… ovo. Kad je počelo curiti, prvo smo mislili da je netko prosuo ulje iz Renoa 4.”
– Kako ste znali da je riječ o nafti?
“Vrlo jednostavno. Jedan kolega je rekao: ‘Ovo jarane smrdi na pare.’ I bio je u pravu.”
– Što ovo znači za arheologiju u Brodu?
“Znači da ćemo odsad kopati puno češće. Ako ispod Gimnazije ima nafte, tko zna što je ispod Korza, a tek ispod Šefkija. Možda plin. Možda zlato. Možda konačno pronađemo razlog zašto se vanjskepločice odljepljuju čim padne tri kapi kiše.” Ispod ureda gradonačelnika pretpostavljamo s sigurnosti da ase nalazi rusnik dijamana iz kamenog doba,
– A što bi rekao Tethyshadros da vidi da ste njega tražili, a našli naftu?
“Vjerojatno bi rekao: ‘Eto vam fosilnog goriva, što ćete više., zar bi i mene fosila?’”
Dok se stručnjaci bave analizama, a građani razmišljaju kako bi bilo zgodno da im se računi za grijanje ubuduće naplaćuju u litrama, grad već priprema novu marketinšku kampanju. Neslužbeni slogan glasi: “Slavonski Brod grad koji je slučajno postao bogat.” A Brođani, naravno, već imaju svoje komentare: “Nismo mi na granici s Bosnom, mi smo na granici s naftnim poljem.” “Kad kažeš da si iz Broda, ljudi pitaju: a koliko pumpaš dnevno.” “Nafta? Ma to ti je samo još jedan dan u našem gradu.”
