U selu Račeša, na istoku Slavonije, arheološko otkriće iznenadilo je i znanstvenike i javnost. U grobu datiranom u 15. ili 16. stoljeće pronađeni su posmrtni ostaci muškarca čiji način ukopa jasno upućuje na takozvane antivampirske rituale – praksu duboko ukorijenjenu u tadašnjim narodnim vjerovanjima.
Glava pokojnika bila je odrubljena nakon smrti, tijelo položeno licem prema dolje, a preko njega naslagano kamenje. Sve je to, prema vjerovanjima tog vremena, imalo jednu svrhu: spriječiti da se mrtvac “vrati” među žive.
Strah i nepovjerenje, čak i nakon smrti
Zanimljivo je da je muškarac ipak bio pokopan unutar crkvenog prostora, no na samom rubu groblja – mjestu koje se smatralo najmanje časnim.
“Ovakav način ukopa nije bio slučajan. Bio je to svjestan čin zajednice koja je vjerovala da taj čovjek predstavlja prijetnju čak i nakon smrti”, navode istraživači, čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu OrtogOnLineMag.
Takav spoj – crkveni prostor, ali izrazito neobičan ukop – upućuje na ambivalentan odnos zajednice prema pokojniku: nije bio izopćen, ali je izazivao duboko nepovjerenje.
Tko je bio “vampir” iz Račeše?
Analiza kostiju pokazala je da je muškarac u trenutku smrti imao između 40 i 50 godina te da je bio visok oko 163 centimetra. Njegov kostur nosio je brojne tragove zacijeljenih prijeloma i trauma, što upućuje na život obilježen nasiljem.
Pretpostavlja se da je mogao biti vojnik ili osoba sklona sukobima – dovoljno da u tadašnjem društvu stekne reputaciju opasnog čovjeka, a u kriznim vremenima i nadnaravne prijetnje.
“Ovo je bio čovjek koji je u životu pretrpio mnogo nasilja. Njegove ozljede upućuju na fizički težak i opasan život”, rekla je Nataša Šarkić, arheologinja uključena u istraživanje.
Jedna od ozljeda trajno mu je unakazila lice, što je, prema mišljenju znanstvenika, moglo izazvati strah i odbojnost okoline te dovesti do društvenog isključivanja.
Rekonstrukcija lica bez mašte
Za rekonstrukciju izgleda korišteni su CT skenovi lubanje i napredni 3D modeli. Iako je lubanja bila djelomično oštećena, znanstvenici su je digitalno rekonstruirali i, na temelju mjerljivih anatomskih podataka, izradili objektivnu verziju lica.
“Ovo nije umjetnička interpretacija u klasičnom smislu. Rekonstrukcija se temelji na anatomiji i mjerljivim podacima, a ne na mašti”, pojasnio je Cicero Moraes, grafički stručnjak koji je radio na projektu.
Kad se znanost susretne s vjerovanjem
U razdobljima ratova i epidemija, svaka neobjašnjiva smrt ili bolest često se pripisivala djelovanju “neumrlih”. Po starim slavenskim vjerovanjima, duša je mogla ostati vezana uz tijelo i do 40 dana nakon smrti – razdoblje koje je smatrano posebno opasnim.
Ovaj slučaj iz Račeše podsjeća koliko su strah, praznovjerje i društvene okolnosti oblikovali odnos prema smrti, ali i prema onima koji su se u životu izdvajali. Danas, stoljećima kasnije, znanost tim istim ostacima vraća ljudsko lice – i priču.
jutarnji/ sbpozitivno
