Dok smo svjedoci da stranka koja se zove Domovinski pokret kao uvijet pregovora traži ukidanje Instabulske konvencije i abortiranje iste . Što se promijenilo od ratificiranja Instabulske? Postoji li u kafićima WC ta ONE valjde nenedefinirane ili samo muški i ženski i dalje? Sigurno se smanjila stopa nasilja nad ženama, pa bi bio red da znamo uostalom što je Instabulska konvencija i što želi DP ukinuti, kao uvijet svakoj novoj budućoj vlasti.
Istanbulska konvencija ne definira “obitelj” i ne regulira je. Samo cilja
zaustaviti nasilje nad ženama i obiteljsko nasilje. Doprinosi razbijanju
šutnja o nasilju unutar obitelji, koje uzrokuje patnju žrtava, uklj
djece. Ubojstvo ili napad na ženu nisu “privatne” stvari. Stvarno
prijetnja obiteljima je samo nasilje. . Istanbulska konvencija već pruža snažniji sustav podrške i zaštite
žrtve nasilja i biti korak bliže eliminaciji nasilja nad ženama, koji nevidimo ali eto
MIT
Istanbulska konvencija uvodi istospolne brakove u zakone, kao i pojmove „seksualne orijentacije“ i „rodnog identiteta“.
ČINJENICA
Istanbulska konvencija ne postavlja nove standarde o rodnom identitetu i spolu
orijentacije i ne traži od država da priznaju istospolne parove. Činjenica da se
nitko ne smije biti diskriminiran zbog svog rodnog identiteta ili spola
orijentacija nije nova odredba koju je uvela Istanbulska konvencija. To je osnovna za
ljudska prava,
Istanbulska konvencija samo želi jamčiti zaštitu i podršku svima
žrtve nasilja, bez obzira na to kakve karakteristike imale. Penava i ekipa bi trebali bar pročitati taj dokument, a ni ne zaboraviti da smo sekularna država i točka
Da ponovimo dok gledamo i plačemotko nam sveodlučuje o budućoj vlasti
Istanbulska konvencija samo želi jamčiti zaštitu i podršku svima
žrtve nasilja, bez obzira na to kakve karakteristike imale
1
1.ISTANBULSKA KONVENCIJA PROMIČE POBAČAJ.
“U rezoluciji kojom je Europski parlament pozvao na ratifikaciju Istanbulske konvencije govori se i o pobačaju kao o pravu žene da odlučuje o svojem tijelu, što je razotkrivanje prave namjere Konvencije.”, Ivana Maletić, HDZ, rujan 2017.
Istanbulska konvencija nigdje ne spominje pobačaj koji se obavlja na zahtjev žene – bavi se isključivo prisilnim pobačajem, odnosno pobačajem bez prethodnog informiranog pristanka žene ili djevojčice. Izvođenje takvog pobačaja, sukladno Istanbulskoj konvenciji, mora biti kazneno djelo. Iznimka od ove odredbe mogu biti samo “medicinske intervencije kojima se spašava život ženi koja nije u tom trenutku sposobna dati pristanak”.
U Hrvatskoj je pobačaj na zahtjev žene dozvoljen od 1978. godine. U tijeku je izrada novog zakonskog prijedloga. Prema najavi premijera Andreja Plenkovića, zabrana pobačaja na zahtjev nije opcija.
U Hrvatskoj je pobačaj na zahtjev žene dozvoljen od 1978. godine. U tijeku je izrada novog zakonskog prijedloga. Prema najavi premijera Andreja Plenkovića, zabrana pobačaja na zahtjev nije opcija
2.RATIFICIRAMO LI KONVENCIJU, MORAMO PRIZNATI ISTOSPOLNE BRAKOVE.
“Preuzimanje u hrvatski pravni poredak Istanbulske konvencije ne znači pravnu obavezu priznanja, na primjer, istospolnih brakova.”, Andrej Plenković, premijer, ožujak 2018.
Jedini oblik braka kojim se Istanbulska konvencija bavi jest prisilni brak, koji, sukladno Konvenciji, mora biti zabranjen i kažnjiv. U Hrvatskoj od 2014. godine osobe istog spola mogu sklapati formalna i neformalna životna partnerstva, koja su u svim pravima i obvezama izjednačena s izvanbračnim i bračnim zajednicama osim u mogućnosti zajedničkog posvajanja djece. Sklapaju se kod matičara, u prisutnosti kumova, daju se zavjeti…
3.ISTANBULSKA KONVENCIJA U HRVATSKU UVODI RODNU IDEOLOGIJU, KOJA JE SUPROTNA HRVATSKOJ TRADICIJI I USTAVU.
“Rod je definiran rođenjem, biologijom, a ne društvenim navikama.”, Milijan Brkić, HDZ, ožujak 2018.
Sukladno hrvatskom zakonodavstvu, rod nije definiran rođenjem: rođenjem je definiran spol, a rod ne mora odgovarati spolu, zbog čega su u barem desetak hrvatskih zakona i podzakonskih akata ta dva pojma jasno razdvojena.
“U rezoluciji kojom je Europski parlament pozvao na ratifikaciju Istanbulske konvencije govori se i o pobačaju kao o pravu žene da odlučuje o svojem tijelu, što je razotkrivanje prave namjere Konvencije.”, Ivana Maletić, HDZ, rujan 2017.
Istanbulska konvencija nigdje ne spominje pobačaj koji se obavlja na zahtjev žene – bavi se isključivo prisilnim pobačajem, odnosno pobačajem bez prethodnog informiranog pristanka žene ili djevojčice. Izvođenje takvog pobačaja, sukladno Istanbulskoj konvenciji, mora biti kazneno djelo. Iznimka od ove odredbe mogu biti samo “medicinske intervencije kojima se spašava život ženi koja nije u tom trenutku sposobna dati pristanak”.
U Hrvatskoj je pobačaj na zahtjev žene dozvoljen od 1978. godine. U tijeku je izrada novog zakonskog prijedloga. Prema najavi premijera Andreja Plenkovića, zabrana pobačaja na zahtjev nije opcija.
U Hrvatskoj je pobačaj na zahtjev žene dozvoljen od 1978. godine. U tijeku je izrada novog zakonskog prijedloga. Prema najavi premijera Andreja Plenkovića, zabrana pobačaja na zahtjev nije opcija
2.RATIFICIRAMO LI KONVENCIJU, MORAMO PRIZNATI ISTOSPOLNE BRAKOVE.
“Preuzimanje u hrvatski pravni poredak Istanbulske konvencije ne znači pravnu obavezu priznanja, na primjer, istospolnih brakova.”, Andrej Plenković, premijer, ožujak 2018.
Jedini oblik braka kojim se Istanbulska konvencija bavi jest prisilni brak, koji, sukladno Konvenciji, mora biti zabranjen i kažnjiv. U Hrvatskoj od 2014. godine osobe istog spola mogu sklapati formalna i neformalna životna partnerstva, koja su u svim pravima i obvezama izjednačena s izvanbračnim i bračnim zajednicama osim u mogućnosti zajedničkog posvajanja djece. Sklapaju se kod matičara, u prisutnosti kumova, daju se zavjeti…
3.ISTANBULSKA KONVENCIJA U HRVATSKU UVODI RODNU IDEOLOGIJU, KOJA JE SUPROTNA HRVATSKOJ TRADICIJI I USTAVU.
“Rod je definiran rođenjem, biologijom, a ne društvenim navikama.”, Milijan Brkić, HDZ, ožujak 2018.
Sukladno hrvatskom zakonodavstvu, rod nije definiran rođenjem: rođenjem je definiran spol, a rod ne mora odgovarati spolu, zbog čega su u barem desetak hrvatskih zakona i podzakonskih akata ta dva pojma jasno razdvojena.
Pitanje korištenja WC-a u raspravi oko roda dobilo je nevjerojatnu pažnju, i to ne samo u Hrvatskoj. U Kanadi se vodila vrlo polarizirana rasprava o tome treba li transrodnim osobama dopustiti korištenje zahoda suprotnog spola, odnosno roda u kojem žive. Protivnici su to nazivali skandaloznim, opasnim i protuprirodnim, a jedan od njih, muškarac koji evidentno živi u muškom rodu, da bi demonstrirao što želi reći, ušao je u ženski zahod, vičući “osjećam se kao žena” i počeo maltretirati žene. Čovjek je priveden i kažnjen: ako osoba uđe u zahod i maltretira ljude, problem je ta osoba, a ne njezin spol ni rod.
S druge strane, transrodne žene, koje evidentno žive u ženskom rodu, javno su objavile niz fotografija situacija u kojima bi se nalazile kad bi im se zabranilo da koriste ženske WC-e – poput snimke žene koja ulazi u muški WC dok dva muškarca koriste pisoare i urlaju na nju. Što se tiče broja rodova, Istanbulska konvencija navodi samo dva roda – muški i ženski.
Pitanje korištenja WC-a u raspravi oko roda dobilo je nevjerojatnu pažnju, i to ne samo u Hrvatskoj. U Kanadi se vodila vrlo polarizirana rasprava o tome treba li transrodnim osobama dopustiti korištenje zahoda suprotnog spola, odnosno roda u kojem žive. Protivnici su to nazivali skandaloznim, opasnim i protuprirodnim, a jedan od njih, muškarac koji evidentno živi u muškom rodu, da bi demonstrirao što želi reći, ušao je u ženski zahod, vičući “osjećam se kao žena” i počeo maltretirati žene. Čovjek je priveden i kažnjen: ako osoba uđe u zahod i maltretira ljude, problem je ta osoba, a ne njezin spol ni rod.
S druge strane, transrodne žene, koje evidentno žive u ženskom rodu, javno su objavile niz fotografija situacija u kojima bi se nalazile kad bi im se zabranilo da koriste ženske WC-e – poput snimke žene koja ulazi u muški WC dok dva muškarca koriste pisoare i urlaju na nju. Što se tiče broja rodova, Istanbulska konvencija navodi samo dva roda – muški i ženski.
5.RODNA IDEOLOGIJA ĆE SE UVESTI U ŠKOLE.
“Hoćemo li djecu u školama učiti da ne postoje mama i tata?”, Hrvoje Zekanović, Hrast, siječanj 2018.
“Države će poduzeti, kad je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost muškaraca i žena, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.”
To piše u Istanbulskoj konvenciji. To je jedan od članaka koji će, kako saznajemo, biti predmet posebne interpretacije u izjavi koju Hrvatska namjerava uložiti uz ratifikaciju Konvencije. Očigledno je već i sam pojam “rod” dovoljan da protivnici Konvencije reagiraju, jer ih sigurno ne smeta podučavanje djece o tome da je u redu ako djevojčica želi igrati nogomet ili dječak voli peći kolače (nestereotipne rodne uloge) ili da postoje ljudi koji su nasilni prema ženama samo zato što su žene.
6.ISTANBULSKA KONVENCIJA NAM NE TREBA, SVE JE U HRVATSKIM ZAKONIMA.
Očigledno je već i sam pojam “rod” dovoljan da protivnici Konvencije reagiraju, jer ih sigurno ne smeta podučavanje djece o tome da je u redu ako djevojčica želi igrati nogomet ili dječak voli peći kolače (nestereotipne rodne uloge) ili da postoje ljudi koji su nasilni prema ženama samo zato što su žene
“Mi smo već donijeli zakon koji sadrži sve ono što Istanbulska konvencija zahtijeva i propisuje.”, Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa, ožujak 2018.
Hrvatska je država u kojoj je jeftinije pljusnuti ženu nego pogrešno parkirati auto. Naime, većinu obiteljskog nasilja u hrvatskom nacionalnom zakonodavstvu regulira prekršajni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a najčešće izricane kazne su novčane – najčešće do 3000 kuna. Prema Istanbulskoj konvenciji, svaki oblik psihičkog, tjelesnog ili psihičkog nasilja mora biti kazneno djelo, a kazne “učinkovite, razmjerne i odvraćajuće”, a progon nasilja u obitelji ne smije isključivo ovisiti o prijavi žrtve te se može nastaviti i ako žrtva povuče svoj iskaz.
Također, država je dužna žrtvama osigurati stvarnu pomoć u rješavanju stambenog pitanja i zapošljavanja, što, prema procjenama, iziskuje najveća financijska sredstva pri provedbi. Hrvatski su uspjesi ovdje više nego skromni: prema podacima Ministarstva demografije za 2015. godinu, Povjerenstvo osnovano za odlučivanje o zahtjevima za stambeno zbrinjavanje žrtava obiteljskog nasilja nije te godine udovoljilo ni jednom zahtjevu, a s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u tom je periodu zaposleno 108 žrtava nasilja.
7.KONVENCIJA NAM JE NAMETNUTA, NITKO NAS NIJE NIŠTA PITAO KAD JE SASTAVLJANA.
“Konvenciju prvi put nisu pisali predstavnici svih država, nego jedna ekspertna međunarodna skupina izabrana od tko zna koga. Mi nismo bili uključeni.”, Hrvoje Zekanović, Hrast, siječanj 2018.
Konvenciju je dvije godine, od 2009. do 2011., izrađivao CAHVIO, međunarodna skupina predstavnika vlada država članica Vijeća Europe. Na čelu CAHVIO-a bila su dva predsjednika, predstavnik francuske vlade Eric Ruelle te predstavnica hrvatske Vlade (koju je vodio HDZ) dr. Dubravka Šimonović, tadašnja načelnica Odjela za ljudska prava Ministarstva vanjskih poslova.
U radu je angažirano niz svjetskih eksperata, među kojima i današnja sutkinja Europskog suda za ljudska prava, tadašnja profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta, dr. Ksenija Turković. CAHVIO se sastao devet puta prije nego je Odboru ministara Vijeća Europe ponudio tekst Konvencije. Tijekom sastanaka, priličan broj država ulagao je prigovore, rezerve i primjedbe o kojima se raspravljalo. Hrvatska, prema izvješćima sa sastanaka, nije imala ni jednu rezervu.
8.HRVATSKA NEĆE KORISTITI POLJSKI MODEL. MI ĆEMO UZ RATIFIKACIJU ULOŽITI INTERPRETATIVNU IZJAVU.
Hrvatska je država u kojoj je jeftinije pljusnuti ženu nego pogrešno parkirati auto. Naime, većinu obiteljskog nasilja u hrvatskom nacionalnom zakonodavstvu regulira prekršajni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a najčešće izricane kazne su novčane – najčešće do 3000 kuna
“Dodatno ćemo razgovarati o sadržaju određene interpretativne izjave koja bi bitno pomogla u boljem razumijevanju i artikuliranju stava Hrvatske kao države u vezi određenih odredbi Konvencije. Bit će to nešto drukčije od Poljske”, Andrej Plenković, ožujak 2018.
Poljska je jedina država koja je ratificirala Istanbulsku konvenciju i pri tom uložila (bilo kakvu) izjavu. U vrlo kratkoj izjavi napomenula je da će Konvenciju primjenjivati u skladu s vrednotama i odredbama Ustava Republike Poljske. Na tu izjavu šest država uložilo je službeni prigovor. Budući da je Poljska jedina država koja je dosad ratificirala i uložila izjavu, ne postoji drugi model za ratifikaciju uz izjavu – osim poljskog. Hrvatska bi, sa svojom interpretativnom izjavom, bila druga država po tom modelu.
Interpretativna izjava je pravni institut koji propisuje hrvatski Zakon o međunarodnim ugovorima, a radi se o jednostranom aktu koji uz neki međunarodni ugovor podnosi Hrvatska i u njemu objašnjava svoje viđenje međunarodnog ugovora. Ako ga sve ostale države potpisnice prihvate, izjava postaje dio međunarodnog ugovora. Ako je ne prihvate ili na nju prigovore, u konačnici to može dovesti do odluke nadležnog tijela da ta država međunarodni ugovor – nije ni ratificirala.
5.RODNA IDEOLOGIJA ĆE SE UVESTI U ŠKOLE.
“Hoćemo li djecu u školama učiti da ne postoje mama i tata?”, Hrvoje Zekanović, Hrast, siječanj 2018.
“Države će poduzeti, kad je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost muškaraca i žena, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.”
Pitanje korištenja WC-a u raspravi oko roda dobilo je nevjerojatnu pažnju, i to ne samo u Hrvatskoj. U Kanadi se vodila vrlo polarizirana rasprava o tome treba li transrodnim osobama dopustiti korištenje zahoda suprotnog spola, odnosno roda u kojem žive. Protivnici su to nazivali skandaloznim, opasnim i protuprirodnim, a jedan od njih, muškarac koji evidentno živi u muškom rodu, da bi demonstrirao što želi reći, ušao je u ženski zahod, vičući “osjećam se kao žena” i počeo maltretirati žene. Čovjek je priveden i kažnjen: ako osoba uđe u zahod i maltretira ljude, problem je ta osoba, a ne njezin spol ni rod.
S druge strane, transrodne žene, koje evidentno žive u ženskom rodu, javno su objavile niz fotografija situacija u kojima bi se nalazile kad bi im se zabranilo da koriste ženske WC-e – poput snimke žene koja ulazi u muški WC dok dva muškarca koriste pisoare i urlaju na nju. Što se tiče broja rodova, Istanbulska konvencija navodi samo dva roda – muški i ženski.
5.RODNA IDEOLOGIJA ĆE SE UVESTI U ŠKOLE.
“Hoćemo li djecu u školama učiti da ne postoje mama i tata?”, Hrvoje Zekanović, Hrast, siječanj 2018.
“Države će poduzeti, kad je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost muškaraca i žena, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.”
To piše u Istanbulskoj konvenciji. To je jedan od članaka koji će, kako saznajemo, biti predmet posebne interpretacije u izjavi koju Hrvatska namjerava uložiti uz ratifikaciju Konvencije. Očigledno je već i sam pojam “rod” dovoljan da protivnici Konvencije reagiraju, jer ih sigurno ne smeta podučavanje djece o tome da je u redu ako djevojčica želi igrati nogomet ili dječak voli peći kolače (nestereotipne rodne uloge) ili da postoje ljudi koji su nasilni prema ženama samo zato što su žene.
6.ISTANBULSKA KONVENCIJA NAM NE TREBA, SVE JE U HRVATSKIM ZAKONIMA.
Očigledno je već i sam pojam “rod” dovoljan da protivnici Konvencije reagiraju, jer ih sigurno ne smeta podučavanje djece o tome da je u redu ako djevojčica želi igrati nogomet ili dječak voli peći kolače (nestereotipne rodne uloge) ili da postoje ljudi koji su nasilni prema ženama samo zato što su žene
“Mi smo već donijeli zakon koji sadrži sve ono što Istanbulska konvencija zahtijeva i propisuje.”, Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa, ožujak 2018.
Hrvatska je država u kojoj je jeftinije pljusnuti ženu nego pogrešno parkirati auto. Naime, većinu obiteljskog nasilja u hrvatskom nacionalnom zakonodavstvu regulira prekršajni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a najčešće izricane kazne su novčane – najčešće do 3000 kuna. Prema Istanbulskoj konvenciji, svaki oblik psihičkog, tjelesnog ili psihičkog nasilja mora biti kazneno djelo, a kazne “učinkovite, razmjerne i odvraćajuće”, a progon nasilja u obitelji ne smije isključivo ovisiti o prijavi žrtve te se može nastaviti i ako žrtva povuče svoj iskaz.
Također, država je dužna žrtvama osigurati stvarnu pomoć u rješavanju stambenog pitanja i zapošljavanja, što, prema procjenama, iziskuje najveća financijska sredstva pri provedbi. Hrvatski su uspjesi ovdje više nego skromni: prema podacima Ministarstva demografije za 2015. godinu, Povjerenstvo osnovano za odlučivanje o zahtjevima za stambeno zbrinjavanje žrtava obiteljskog nasilja nije te godine udovoljilo ni jednom zahtjevu, a s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u tom je periodu zaposleno 108 žrtava nasilja.
7.KONVENCIJA NAM JE NAMETNUTA, NITKO NAS NIJE NIŠTA PITAO KAD JE SASTAVLJANA.
“Konvenciju prvi put nisu pisali predstavnici svih država, nego jedna ekspertna međunarodna skupina izabrana od tko zna koga. Mi nismo bili uključeni.”, Hrvoje Zekanović, Hrast, siječanj 2018.
Konvenciju je dvije godine, od 2009. do 2011., izrađivao CAHVIO, međunarodna skupina predstavnika vlada država članica Vijeća Europe. Na čelu CAHVIO-a bila su dva predsjednika, predstavnik francuske vlade Eric Ruelle te predstavnica hrvatske Vlade (koju je vodio HDZ) dr. Dubravka Šimonović, tadašnja načelnica Odjela za ljudska prava Ministarstva vanjskih poslova.
U radu je angažirano niz svjetskih eksperata, među kojima i današnja sutkinja Europskog suda za ljudska prava, tadašnja profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta, dr. Ksenija Turković. CAHVIO se sastao devet puta prije nego je Odboru ministara Vijeća Europe ponudio tekst Konvencije. Tijekom sastanaka, priličan broj država ulagao je prigovore, rezerve i primjedbe o kojima se raspravljalo. Hrvatska, prema izvješćima sa sastanaka, nije imala ni jednu rezervu.
8.HRVATSKA NEĆE KORISTITI POLJSKI MODEL. MI ĆEMO UZ RATIFIKACIJU ULOŽITI INTERPRETATIVNU IZJAVU.
Hrvatska je država u kojoj je jeftinije pljusnuti ženu nego pogrešno parkirati auto. Naime, većinu obiteljskog nasilja u hrvatskom nacionalnom zakonodavstvu regulira prekršajni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a najčešće izricane kazne su novčane – najčešće do 3000 kuna
“Dodatno ćemo razgovarati o sadržaju određene interpretativne izjave koja bi bitno pomogla u boljem razumijevanju i artikuliranju stava Hrvatske kao države u vezi određenih odredbi Konvencije. Bit će to nešto drukčije od Poljske”, Andrej Plenković, ožujak 2018.
Poljska je jedina država koja je ratificirala Istanbulsku konvenciju i pri tom uložila (bilo kakvu) izjavu. U vrlo kratkoj izjavi napomenula je da će Konvenciju primjenjivati u skladu s vrednotama i odredbama Ustava Republike Poljske. Na tu izjavu šest država uložilo je službeni prigovor. Budući da je Poljska jedina država koja je dosad ratificirala i uložila izjavu, ne postoji drugi model za ratifikaciju uz izjavu – osim poljskog. Hrvatska bi, sa svojom interpretativnom izjavom, bila druga država po tom modelu.
Interpretativna izjava je pravni institut koji propisuje hrvatski Zakon o međunarodnim ugovorima, a radi se o jednostranom aktu koji uz neki međunarodni ugovor podnosi Hrvatska i u njemu objašnjava svoje viđenje međunarodnog ugovora. Ako ga sve ostale države potpisnice prihvate, izjava postaje dio međunarodnog ugovora. Ako je ne prihvate ili na nju prigovore, u konačnici to može dovesti do odluke nadležnog tijela da ta država međunarodni ugovor – nije ni ratificirala.
To piše u Istanbulskoj konvenciji. To je jedan od članaka koji će, kako saznajemo, biti predmet posebne interpretacije u izjavi koju Hrvatska namjerava uložiti uz ratifikaciju Konvencije. Očigledno je već i sam pojam “rod” dovoljan da protivnici Konvencije reagiraju, jer ih sigurno ne smeta podučavanje djece o tome da je u redu ako djevojčica želi igrati nogomet ili dječak voli peći kolače (nestereotipne rodne uloge) ili da postoje ljudi koji su nasilni prema ženama samo zato što su žene.
6.ISTANBULSKA KONVENCIJA NAM NE TREBA, SVE JE U HRVATSKIM ZAKONIMA.
Očigledno je već i sam pojam “rod” dovoljan da protivnici Konvencije reagiraju, jer ih sigurno ne smeta podučavanje djece o tome da je u redu ako djevojčica želi igrati nogomet ili dječak voli peći kolače (nestereotipne rodne uloge) ili da postoje ljudi koji su nasilni prema ženama samo zato što su žene
“Mi smo već donijeli zakon koji sadrži sve ono što Istanbulska konvencija zahtijeva i propisuje.”, Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa, ožujak 2018.
Hrvatska je država u kojoj je jeftinije pljusnuti ženu nego pogrešno parkirati auto. Naime, većinu obiteljskog nasilja u hrvatskom nacionalnom zakonodavstvu regulira prekršajni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a najčešće izricane kazne su novčane – najčešće do 3000 kuna. Prema Istanbulskoj konvenciji, svaki oblik psihičkog, tjelesnog ili psihičkog nasilja mora biti kazneno djelo, a kazne “učinkovite, razmjerne i odvraćajuće”, a progon nasilja u obitelji ne smije isključivo ovisiti o prijavi žrtve te se može nastaviti i ako žrtva povuče svoj iskaz.
Također, država je dužna žrtvama osigurati stvarnu pomoć u rješavanju stambenog pitanja i zapošljavanja, što, prema procjenama, iziskuje najveća financijska sredstva pri provedbi. Hrvatski su uspjesi ovdje više nego skromni: prema podacima Ministarstva demografije za 2015. godinu, Povjerenstvo osnovano za odlučivanje o zahtjevima za stambeno zbrinjavanje žrtava obiteljskog nasilja nije te godine udovoljilo ni jednom zahtjevu, a s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u tom je periodu zaposleno 108 žrtava nasilja.
7.KONVENCIJA NAM JE NAMETNUTA, NITKO NAS NIJE NIŠTA PITAO KAD JE SASTAVLJANA.
“Konvenciju prvi put nisu pisali predstavnici svih država, nego jedna ekspertna međunarodna skupina izabrana od tko zna koga. Mi nismo bili uključeni.”, Hrvoje Zekanović, Hrast, siječanj 2018.
Konvenciju je dvije godine, od 2009. do 2011., izrađivao CAHVIO, međunarodna skupina predstavnika vlada država članica Vijeća Europe. Na čelu CAHVIO-a bila su dva predsjednika, predstavnik francuske vlade Eric Ruelle te predstavnica hrvatske Vlade (koju je vodio HDZ) dr. Dubravka Šimonović, tadašnja načelnica Odjela za ljudska prava Ministarstva vanjskih poslova.
U radu je angažirano niz svjetskih eksperata, među kojima i današnja sutkinja Europskog suda za ljudska prava, tadašnja profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta, dr. Ksenija Turković. CAHVIO se sastao devet puta prije nego je Odboru ministara Vijeća Europe ponudio tekst Konvencije. Tijekom sastanaka, priličan broj država ulagao je prigovore, rezerve i primjedbe o kojima se raspravljalo. Hrvatska, prema izvješćima sa sastanaka, nije imala ni jednu rezervu.
8.HRVATSKA NEĆE KORISTITI POLJSKI MODEL. MI ĆEMO UZ RATIFIKACIJU ULOŽITI INTERPRETATIVNU IZJAVU.
Hrvatska je država u kojoj je jeftinije pljusnuti ženu nego pogrešno parkirati auto. Naime, većinu obiteljskog nasilja u hrvatskom nacionalnom zakonodavstvu regulira prekršajni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a najčešće izricane kazne su novčane – najčešće do 3000 kuna
“Dodatno ćemo razgovarati o sadržaju određene interpretativne izjave koja bi bitno pomogla u boljem razumijevanju i artikuliranju stava Hrvatske kao države u vezi određenih odredbi Konvencije. Bit će to nešto drukčije od Poljske”, Andrej Plenković, ožujak 2018.
Poljska je jedina država koja je ratificirala Istanbulsku konvenciju i pri tom uložila (bilo kakvu) izjavu. U vrlo kratkoj izjavi napomenula je da će Konvenciju primjenjivati u skladu s vrednotama i odredbama Ustava Republike Poljske. Na tu izjavu šest država uložilo je službeni prigovor. Budući da je Poljska jedina država koja je dosad ratificirala i uložila izjavu, ne postoji drugi model za ratifikaciju uz izjavu – osim poljskog. Hrvatska bi, sa svojom interpretativnom izjavom, bila druga država po tom modelu.
Interpretativna izjava je pravni institut koji propisuje hrvatski Zakon o međunarodnim ugovorima, a radi se o jednostranom aktu koji uz neki međunarodni ugovor podnosi Hrvatska i u njemu objašnjava svoje viđenje međunarodnog ugovora. Ako ga sve ostale države potpisnice prihvate, izjava postaje dio međunarodnog ugovora. Ako je ne prihvate ili na nju prigovore, u konačnici to može dovesti do odluke nadležnog tijela da ta država međunarodni ugovor – nije ni ratificirala.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Preporuke su stavite u mikrovalnu kokice pa pratite KAKO TO da bi lijevi s desnima, desni s lijevima, dali i guze ako treba za ugodnu foteljicu za vlastitu guzu. Trgovina je počela, a koliko će trajati ovisi o tome pošto su.
NISMO USPJELI
Naravno nova vlast je već dogovorena, a igrokaz za nas male u korist nas malih traje. Upravo zato jedimo kokice.
