Kolumna jednog Brođanina bez plaže
Negdje između prvog roštilja u svibnju i zadnjeg rashladnog napitka u kolovozu, svaki pošteni Brođanin zapita se: “A gdje je nestalo naše odmaralište?” Ne ono virtualno, s popustom na Booking.com-u, nego pravo, opipljivo — s borovinom, sardinom i WC-om koji više ne smrdi jer ima ventilaciju.
Kažu, darovala država zemljište. Godina je 2000., sve je u euru još daleko. Plješće se u gradskoj upravi, zamišljaju se ležaljke, djeca u japankama, kum pored kotlića. Ali ne lezi vraže — tu počinje pustolovina s više zapleta nego epizoda Game of Thrones.
Na scenu stupa Novogradnja d.d., firma u stečaju, ali s pravnom živošću lavine. Traže oni povrat, naknadu, možda i duševnu bol. Grad vodi sudske sporove kao da je u monopolu — upiši, poništi, apeliraj, sve bez dobitka.
Negdje 2021. Grad misli: ajmo to malo renovirati. Umjesto kućica koje je zub vremena pretvorio u zubara noćne more, dolaze nove. Imaju klimu, kuhinju, svjetlo kad upališ prekidač — prava futuristika! Ali gle, nema dozvole. Zemljište nije prenamijenjeno. Sud kaže: “Ma ne možete to, ljudi, molim vas.” Grad kaže: “Ali imamo klimu.”, ali bi mogli svejedno skratiti borove.
I tako, dok se u Zagrebu sudovi prepiru oko zakona, a na Korčuli mobilne kućice gledaju more, Brođani ostaju doma — pored dječjeg bazena u dvorištu, s roštiljem u ladici i starim albumom iz 1992. na stolu.
Kad bi Kafka pisao o ljetovanju, ovo bi bila njegova najveselija knjiga. A dok čekamo novi nastavak — možda s likvidacijom kućica ili prenamjenom u prostor za političku edukaciju — jedino što Brođanima preostaje jest ponovno učiti što znači biti turista u vlastitim snovima.
🗓️ Kronologija slučaja Korčula: Od sardina do sudskih žalbi
1968. – “Rođenje odmarališta i prve sunčane opekline”
Gradski oci( tad komunisti) odlučuju za dobrobit radne klase i sveukupnog radnog i neradnog naroda: Brođani zaslužuju more! Grade se kućice, donose se plinske boce, a prvi gosti dolaze s punim gepekima pašteta i djecom u šatorima. Nitko ne pita za dozvole – jer tada se gradilo srcem, ne papirima.
2000. – “Država poklanja zemljište, Grad slavi, Novogradnja se češka po glavi”
Republika Hrvatska kaže: “Evo vam Korčula.” Grad kaže: “Hvala, uzet ćemo.”
Novogradnja d.d. kaže: “Čekaj malo, to je naše! Ili barem je bilo. Ili bi moglo biti. Možda.”
Sud kaže: “Vidjet ćemo.”
Brođani kažu: “Kad kreće prva smjena?”
2001.–2011. – “Sudski stolni tenis bez reketa”
Grad pokušava upisati vlasništvo.
Sudovi odgovaraju: “Možda, ali prvo riješite 25 milijuna kuna potraživanja, pet založnih prava i jednu zabilježbu koja se ponaša kao bivša veza – stalno se vraća.”
Brođani i dalje ljetuju, ali osjećaju da nešto smrdi. I nije to WC.
2021. – “Obnova: Kućice s klimom, ali bez papira”
Grad ulaže milijun eura.
Postavlja mobilne kućice koje imaju sve – osim dozvole.
Projektni tim kaže: “Ma to su montažni objekti, ne treba dozvola.”
Sud kaže: “Treba.” Ups, alinekima ste dali , a nama ne. Sram nek Vas bude.
Kućice šute, ali izgledaju krivima.
2022. – “Zabilježba nestaje, nada raste… kao korov”
Grad konačno briše zabilježbu.
Gradonačelnik otvara šampanjac, ali samo u mislima.
Brođani pakiraju japanke.
Sudovi se pripremaju za novu rundu.
2023. – “Sud: Ne može. Grad: Ali imamo klimu!”
Upravni i Visoki upravni sud RH presuđuju:
- Gradnja je nezakonita.
- Zemljište nije turistička zona.
- Kućice su tu, ali ne smiju biti.
Grad razmišlja o žalbi.
Brođani razmišljaju o šatorima.
2024. – “Odmaralište duhova i selfie s praznim ključem”
Kućice stoje.
More šumi lišen mirisa borova, Naime iako zaštičeni posječeni su. U
Brođani ljetuju kod punice.
Novogradnja d.d. i dalje postoji u obliku zgrade koja izgleda kao kulisa za horor film.
Grad razmatra prenamjenu u “muzej neostvarenih projekata”.
2025. – “Korčula deluxe: Balkon, bazen, burek”
Brođani ljetuju na balkonima.
U bazenu za djecu pluta lubenica.
Na radiju svira Oliver.
Odmaralište Korčula?
Još uvijek čeka dozvolu.
I možda – novu sezonu.
