Odlučili smo putovati nadzvučnim vlakom Hrvatskih željeznica da, dobro ste pročitali, nadzvučnim, jer samo HŽ može spojiti tromost puža s ambicijama robotaksija.. Zajedno sa stotinama Brođana uputili smo se na naš ljubljeni i prekrasni željeznički kolodvor spomenik poslijekomunističke arhitekture koji izgleda kao kulisa Hitchcockova trilera, samo što ovdje nitko ne vrišti zbog napetosti, nego zbog cijena kave u obližnjem kiosku.
Klupe prepune u iščekivanju vlaka koji postiže rekordnih 100 km h niz jako strmo brdo.. Ne zato što nema dovoljno mjesta, nego zato što je svaka klupa zauzeta ljudima koji ondje sjede još od dolaska zadnjeg vlaka iz 2000 ih, što je vidljivo iz videa. Mjesta nisam našao, ali zato sam otkrio novu vrstu unutarnjeg mira stojeći između dviju gospođa koje su uspjele u deset minuta prokomentirati sve: od porezne reforme do propasti Američkog nogometa u Hrvatskoj.
Zadivila me čistoća kolodvora –gotovo da sam osjetio potrebu izuti se prije ulaska u čekaonicu koliko je čista. Doduše, ako zanemarimo pelenu iza treće klupe i limenku energetskog pića u grmlju, sve je bilo. kao 17 slojeva prašine uredno složenih jedan na drugi.. Japansko Balkanski uredno. Uživajte u snimkama i možete slobodno pustit koju suzu.
Vlak iz Zagreba došao je točno u dan! Ne u minutu, ali kome to još treba u državi gdje ni zakoni ne dolaze na vrijeme. Bio je to trenutak neopisovog ponosa. Brođani su se okupili kao da dolazi predsjednik, a ne redovni vlak. Neki su plakali. Drugi snimali. Treći i dalje čekaju vlak iz Našica iz 2018 e.
Napredak je očit. Hrvatska željeznica konačno ide naprijed barem kad pišemo hvalospjeve.
