Slavonski Brod ponovno diše ljubičasto. Ne poetski, nego stvarno. Dok aplikacije za kvalitetu zraka svijetle bojama koje bi u svakoj normalnoj sredini izazvale uzbunu, u našem gradu raste inicijativa “Mi koji dišemo”. Jer postalo je jasno da više nitko nema luksuz šutjeti. A ipak — šutnja je tu. Šute institucije, šute epidemiolozi, šute liječnici koji najbolje znaju da ovakav zrak ne može biti nevažan. No zrak ne šuti. On govori kroz posljedice, a posljedice se najjasnije vide upravo u zdravstvu. LINK
Međunarodne zdravstvene institucije godinama upozoravaju da dugotrajna izloženost zagađenom zraku povećava rizik za čitav niz bolesti. Najčešće se spominju respiratorne bolesti poput astme, kroničnog bronhitisa, kronične opstruktivne plućne bolesti i učestalijih infekcija dišnog sustava. Zagađen zrak povezuje se i s kardiovaskularnim problemima, uključujući povišen rizik od srčanih i moždanih udara te pogoršanje postojećih srčanih stanja. U javnozdravstvenim izvorima često se navodi i povećan rizik za određene vrste karcinoma, osobito pluća, kod dugotrajne izloženosti određenim onečišćivačima. Djeca i trudnice posebno su ranjive skupine, s većom osjetljivošću dišnog sustava, mogućim komplikacijama u trudnoći i utjecajem na razvoj pluća kod djece. Ovo su teme o kojima se u svijetu govori otvoreno. Samo kod nas — tišina.
A s druge strane Save, priča je jednako ozbiljna. BiH i Srbija imaju najveću koncentraciju termoelektrana na ugljen po stanovniku u Europi. Termoelektrane Tuzla, Kakanj, Ugljevik i Gacko čine okosnicu energetskog sustava, ali i okosnicu zagađenja. Ugljevik je godinama naveden kao jedan od najvećih europskih izvora sumpornog dioksida. TE Tuzla i TE Kolubara dominantno koriste lignit, najlošiju vrstu ugljena s puno vlage i iznimno visokim emisijama. Kad vjetar krene prema nama, granice prestaju postojati. Zrak ne zna gdje je Hrvatska, a gdje BiH ili Srbija. Dišemo sve — i svoje i tuđe.
Ako je zrak problem, onda je i zdravstvo problem. Ako je zdravstvo problem, onda je i politika problem. Ako je politika problem, onda je i društvo problem. A društvo — to smo mi. Ne možemo čekati da netko drugi progovori. Ne možemo čekati da institucije priznaju ono što svi vidimo. Ne možemo čekati da se zdravlje pretvori u statistiku.
Vrijeme je da Brod prestane biti grad koji šuti. Vrijeme je da se svaki građanin, svaka udruga, svaki roditelj, svaki radnik i svaki umirovljenik uključi u inicijativu “Mi koji dišemo”. Ne zato što je to aktivizam, nego zato što je to preživljavanje. Tražimo transparentne podatke, javne rasprave, odgovornost institucija, prekograničnu suradnju i zaštitu zdravlja kao apsolutni prioritet. Dok god je naš zrak ljubičast, naš grad ne može biti zdrav. A mi — mi koji dišemo — ne pristajemo više na tišinu.
Inicijativa: Mi koji dišemo
