Kad netko kaže da je “nezavisan”, pomislim na slobodnog pojedinca, čovjeka koji nikome ne polaže račune, bez stranačkih okova, neovisan u pravom smislu riječi. Kad to kaže Mirko Duspara znaš da je to nešto sasvim drugo. Jer Duspara nije samo nezavisan – on je sam svoja stranka.. Doslovno i kao takav totalno je neovisan o mainstream strankama.
Počelo je davne 2005. godine. Duspara je tada bio član HSP-a, u savez su ga ugurali s manje glasova HDZ i HSLS a, vjerojatno misleći da će ga voditi kao poslušnog mlađeg partnera njega ili dr Vlajnića. Tad je bio cilj smijeniti Jozu Metera iz HB( Hrvatski blok) Tad se nije znalo koji od njih dvojice će bit gradonačelnik. Mnogi su pomislili Vlajnić, . Pogriješili su ispušten je bijeli dim i Mirko Duspara na iznenađenje je postao gradonačelnik( dok je Niko Kranjčar igrao za Hajduk.,prije ajfona i touch mobitela). Kao najslabiji partner u koaliciji uz HSLS po broju ruku(i po broju glasova), brzo je pokazao da ne planira biti ničiji džoker, a još manje fikus. Sukob s HDZ-om bio je brz, hladan i neizbježan. Izbačen je naknadno iz stranke, ali bez previše buke. Izbacivanje je umalo bilo u direktnom prijenosu, ali bilo je tiho u onu stvar. Samo su mu vrata zalupili u najstarijoj stranci u Hrvata J Duspara nikad nije bio za dramatiku(osim pomalo). On sve riješi tiho da svi znaju, precizno i u svoju korist. Već 2007 na prijevremenim izborima u koaliciji HSP/HSLS/HSS rasturio je HDZ, ali svejedno nedostajale su mu ruke. Njih je pronašao u tehničkoj podršci SDP a što god to bilo. HSP i SDP završili su zajedno. Tehnička podrška je opravdala sve, povezala nezamislivo, ali i dala većinu od tad trinaest ruku. Naravno sporazum tehničke podrške je bio javan, ali skoro,
I onda majstorski potez kad je gradonačelnik ostao i bez stranke. Ako nemaš stranku, napraviš svoju. Ali ne bilo kakvu. “Mirko Duspara – Nezavisna lista.” Čovjek si je osnovao političku platformu sa svojim imenom u nazivu. Da ne bi bilo zabune. Nema predsjedništva, nema skupštine, nema raznih “odbora za nešto”, osim onih pro forme. Nema ni druge opcije. Sam svoj vođa, sam svoj sustav.
I to funkcionira. Više od 20 godina. Sedam mandata. Isti čovjek, ista retorika, isti rukopis. Lista koja je tehnički “nezavisna”, a zapravo potpuno ovisna o jednom čovjeku. Ako Mirko sutra kaže da se gasi – gasi se. Nema nasljednika, nema ideologije, nema plana B. Jer plan B je uvijek bio – plan A s Mirkovim potpisom.
Zvuči nevjerojatno, ali nije. To je Brod. Grad koji više ne zna kako izgleda drugačije. Ne zna više ni tražiti drugačije. Sve što je novo, odmah je sumnjivo. A Mirko – on je poznat. Predvidiv. Ne izaziva stres. Ne prijeti promjenom. On asfaltira, obećava i preživljava. A tko može protiv toga? Brođani mu neosporno daju povjerenje, opnenti likuju, ali naš grad je promjenio nekima bolje, nekima gore. Na izborima dobije zeleni karton, Brođani ni nemaju neku alternativu. Prigovarati je normalno, a u našem gradu za razliku od Splita normalno je ne mijenjati ništa. Očigledno da je ovo naš put i u legalitet njega ni ne treba sumnjati. Mirko Duspara je naš gradonačelnik, ali što je najvažnije izbor naših sugrađana. Izlaznost je problem, ali ona se može rješiti zakonskom regulativom.
Oporba? Postoji u tragovima. Kao minerali u vodi. Pojave se svakih nekoliko godina, zamahnu programom, izvale pokoji entuzijastični slogan – i nestanu. Jer protiv jednog čovjeka koji ima ime i prezime kao političku strukturu, teško je igrati. Ne igraš protiv ideje – igraš protiv sustava navike.
“Nezavisno zavisan” – to je Dusparin politički model. Sustav u kojem građani žele stabilnost, a ne odgovornost. Sustav u kojem znaju da će dobiti isto – i baš zato to žele. I zato svaki put, kao hipnotizirani, zaokruže za isto ime i zaokruže upravo isti birači dobrim djelom političkog antipoda Duspare ako to je Marušića. Bez puno razmišljanja. Jer tako je lakše.
I zato je Brod danas u zatvorenom krugu. Ne ide ni naprijed, ni natrag. Vrtimo se u mjestu. Jer kad vlast nosiš u imenu, tko će ti proturječiti?
Možda jednog dana, kad se papirnata plišano roda vrati iz reciklažno dvorrišta, a ne na političku scenu, Brod shvati da je nezavisnost više od imena. Do tada – Mirko. Po sedmi put. Uvijek isti. I taman takav kakav treba biti – da nikome ne zasmeta.
Za rušenje Dusparinog rekorda od 7 mandata da krene sad, trebalo bi 8 mandata, a rekord bi bio srušen 2053. godine, s početkom 8. mandata. Ali tek je počeo sedmi.
