E, moj narode, sve san ja razumija – inflaciju, krizu, da je maslinovo ulje skuplje od šampanjca, ali da će mi žena doslovno leć pod nož za sedam dana na moru u Vodicama, e to nisan moga ni u snu zamislit!
Mi ti lipo, ka i svako lito, odlučimo s dicom otić malo do obale, prominit zrak, da mala Anđelina ne kašlje, a mali Vice ne zaboravi kako more izgleda. Gledamo smještaj, a ono cijene… Ka da ne unajmljuješ apartman nego penthouse u Dubaiju s pogledom na šeika.
Kad mi žena Ivana, kraljica moja, reče:
– Ma Mate, piše tu da primaju i bubrege!
Ja mislin, šala, vic, štorija s fejsa… Kad ono stvarno – dođeš, lipo se smjestiš, uživaš, a na odlasku ti Ante, čovik iz Turističke zajednice, lipo kaže:
– Gospodine Paspalj, ajmo vi sa mnom u pokretnu ambulantu. Samo laganini, ništa bolno. Ž
Operacija rutinska, kaže. Nema anestezije, jer “mediteranska klima sama po sebi djeluje umirujuće”. Bubreg ode, a ti dobiješ račun “plaćeno”. Još ti i majicu daju – “Preživio sam ljetovanje u Hrvatskoj i sve što sam izgubio je ovaj glupi bubreg!”
Sad kad pišem ovo iz hlada borovine, s pivom u ruci i ledom na šavovima, razmišljam – možda nismo mi normalni, al’ more je stvarno lipo. A i žena kaže da ionako nikad nije pila dovoljno vode, pa joj bubreg nije trib’o. Nema veze što sam ja ostao bez bubrega. Očigledno planira za iduću godinu. Svoj, a ne opet moj. Gospe ti!
Za kraj samo poručujem: ako planirate godišnji, pripremite se. Ili uštedite… ili počnite vježbat kako da živite s jednim organom manje.
P.S. Ako ko zna dobru domaću juhu za regeneraciju bubrežne funkcije, neka se javi.
