Obzirom da fašizam opet kuca na naša vrata, jer jasno je da on nije mrtav, već nanovo diže svoja krila. Je li pod krinkom antifašizma, ili jasno i neosporno kao već viđeni politički čimbenik. Ovaj tekst samo je podsjetnik.
Što je to antifašizam danas i tko danas s pravom danas smatra antifašistom. Što antifašizam danas znači za čovjeka? Kako bi predočio svoje viđenje antifašizma temeljeno na radovima mnogobrojnih znanstvenika, publicista osvrnuti ću se na stanje antifašizma od Drugog svjetskog rata do današnjih dana. Početkom 70-tih prošlog stoljeća u antiratnom pokretu ( Vijetnam), a na tragu antifašističke borbe iz tridesetih godina 20. st. antifašizam nalazi svoje mjesto. Usporedba nacističkog nasilja i američkog imperijalizma bila je zajedničko mjesto. Sjećanje na nacističke zločine nije služilo komemoraciji bivših žrtava nego borbi protiv nepravdi. U 80. – tim taj val je presahnuo. U Evropi je holokaust na mala vrata zauzeo središnje mjesto kolektivnog sjećanja. Antifašizam se u tradicionalnom smislu marginalizira. Sjećanje na borbe prepustilo je mjesto komemoracijama usmjerenim na prava čovjeka. Nakon brodoloma svjetske revolucije i pada Berlinskog zida tri područja razmaha postala su mjesta sjećanja na žrtve. Zapad je postao opsjednut komemoracijama holokausta, Srednja Evropa sjećanjem na realni socijalizam a jug nasljeđem ropstva. Antifašizam, bitke za socijalizam ljudskog lika i antikolonijalne borbe zamijenjen je žalom za žrtvama. Ako tome pridodamo nove oblike individualističkog hedonizma od tradicionalnog antifašizma nije ostalo ništa. Međutim, već bi trebalo svima biti jasno da je antifašistička retorika stigla do krajnje postaje, naročito danas kad se svi pozivaju na “antifašizam”. Svi, čak i parlamentarna „Desnica“. Danas se na antifašizam zaklinju i oni koji su do jučer i danas dopodne klicali ZDS. Radi se o sveopćoj pohabanosti riječi i njihovog značenja: pojam “fašizam” i „antifašizam“ se toliko upotrebljavao i zloupotrebljavao da sada označava sve i ništa. Praktički ništa. Zašto onda insistirati na njemu? Danas on ima novo značenje, sukladno vremenu u kojem danas živimo donosi novi pogled na pojam antifašizma.
Antifašizam danas nije samo rat protiv fašističkih država, koje su započele rat jer njih više nema, to nije samo opiranje mržnji prema drugim ljudima, i ako je to važan aspekt. Antifašizam je naprosto moralno stajalište svakog pojedinca kako bi zaštitio vlastitu subjektivnost, slobodu i sigurnost”. On nije forma on je novi oblik sadržaja. Ostavljajući na stranu semantičke elukubracije fašizam i danas živi u novom obliku i prisutan je u svakodnevnom životu. On poprima formu ugnjetavanja, kako na radnom mjestu u djelovanju kroz formu duga i dugova, nejednakosti i neravnopravnosti. Sve su to samo oblici ugnjetavanja čovjeka kroz različite fašističke forme. Ako se netko bori za pravnu državu, mir, radnička i društvena prava…i sebe naziva antifašistom ili jednom riječju osviještenim građaninom meni je to u potpunosti prihvatljivo. Ali ono što mi nije u redu je živjeti u korumpiranom, izrabljivačkom društvu i zvati se antifašistom a ne činiti ništa da se takov stanje promjeni je tipičan dokaz farizejstva. Nažalost danas smo okruženi, a djelomično nismo niti svjesni da živimo u takvom društvu.
Stavovi izneseni u ovoj kolumni osobni su pogled autora na današnje stanje antifašizma.
Tekst : Zlatan Varelija
