Psi nisu samo kućni ljubimci. Bili su uz čovjeka prije prvih gradova, država i poljoprivrede, a najnovija istraživanja pokazuju da naše prijateljstvo traje najmanje 14.000 godina.
Svake godine 26. kolovoza obilježava se Međunarodni dan pasa, posvećen svim psima – čistokrvnima i mješancima, kućnim ljubimcima, psima pomagačima, tragačima, čuvarima i onima koji još čekaju svoj dom u skloništima.
Dan je 2004. godine pokrenula američka aktivistica za dobrobit životinja Colleen Paige. Datum je odabrala u znak sjećanja na dan kada je njezina obitelj, dok je ona još bila djevojčica, iz skloništa udomila prvog psa. Nažalost previše ih je napušteno i u našem gradu. Odbaciti nekog kome si ti centar svemira i svega. Zašto to ljudi rade? Oni žive za nas. z
Ipak, priča o povezanosti ljudi i pasa počela je tisućama godina prije nego što smo uopće počeli obilježavati njihov dan.
Prijateljstvo starije od poljoprivrede
Dva velika genetska istraživanja, objavljena 2026. u znanstvenom časopisu Nature, pokazala su da su psi prije više od 14.000 godina već bili jasno odvojeni od vukova i živjeli uz ljude.
Znanstvenici su analizirali ostatke više od 200 drevnih životinja pronađenih na europskim arheološkim nalazištima. Najstariji pouzdano identificirani pas iz jedne od tih analiza živio je prije približno 14.200 godina na prostoru današnje Švicarske.
Drugo istraživanje obuhvatilo je ostatke pronađene od Turske i Irana do Srbije i Engleske. Rezultati pokazuju da je prije otprilike 14.300 godina diljem Europe već postojala povezana populacija pasa.
To znači da je pas postao čovjekov pratitelj prije razvoja poljoprivrede i prvih stalnih naselja. Pomagao je ljudima u lovu, čuvao ih od opasnosti, grijao ih tijekom hladnih noći i pratio pri velikim migracijama.
Drevni ljudi pse nisu smatrali samo korisnim životinjama. Na pojedinim nalazištima pokapani su uz ljude, što pokazuje da su već tada imali posebno emocionalno i simboličko mjesto u zajednici.
Zašto nas pas razumije bolje od drugih životinja?
Tisuće godina zajedničkog života promijenile su i pse i ljude. Opstajali su oni psi koji su bili manje agresivni, spremniji na suradnju i sposobniji prepoznati ljudske geste, pogled i raspoloženje.
Znanstvenici su ustanovili da se prilikom međusobnog gledanja, igre ili maženja i kod čovjeka i kod psa povećava razina oksitocina – hormona povezanog s privrženošću, povjerenjem i brigom.
Psi su razvili i posebne mišiće oko očiju koji im omogućuju izraze lica na koje ljudi snažno reagiraju. Njihov pogled u nama može pokrenuti sličan zaštitnički osjećaj kakav osjećamo prema članovima vlastite obitelji.
Zato nije tek sentimentalna tvrdnja kada netko kaže da mu je pas član obitelji. Iza tog osjećaja nalaze se tisuće godina zajedničke evolucije i mjerljive reakcije našeg mozga i tijela.
Dan za slavlje, ali i odgovornost
Psi danas vode slijepe osobe, pomažu ljudima s invaliditetom, upozoravaju na epileptične napade i pad šećera u krvi, pronalaze nestale, otkrivaju eksploziv te pružaju utjehu ljudima nakon nesreća i trauma.
Istodobno, velik broj pasa još uvijek živi napušten, zlostavljan ili zatvoren u skloništima. Zato smisao Međunarodnog dana pasa nije samo objavljivanje simpatične fotografije na društvenim mrežama.
Najljepši način obilježavanja ovoga dana jest udomiti psa ako za to postoje uvjeti, pomoći lokalnom skloništu, donirati hranu ili barem podijeliti fotografiju životinje koja traži dom.
Pas je bio uz čovjeka prije nego što smo izgradili prvi grad, zapisali prvu riječ ili zasadili prvo polje. Nakon više od 14.000 godina zajedničkog puta, najmanje što mu dugujemo jesu briga, zaštita i odgovornost. Na ilustraciji je Laki. Pas koji se ušetao u moj život toliko da isti bez njega ni ne( ne mogu) želim zamisliti. Oni su naši prijatelji, a ne “šmensi -fensi” stvar za pokazivanje. Živi su i osjete sve zajedno s nama. Volimo ih dio su naših obitelji. Upravo zato
Sretan Međunarodni dan pasa svim četveronožnim prijateljima – i ljudima koji ih nikada neće napustiti.
