Ima dana kad se u Slavonskom Brodu stvarno nema što raditi. Otvoriš službenu stranicu Grada, pročitaš naslov „Netočno je da Grad Slavonski Brod iznosi netočne i lažne tvrdnje“ i shvatiš da si dobio otkaz, a da ti nitko nije javio. Možeš zatvoriti laptop, skuhati kavu i otići prošetati Korzom. Konkurencija je postala prejaka. Godinama smo se mi amateri trudili smišljati apsurdne naslove, izmišljati urede, povjerenstva i priopćenja koja zvuče kao da ih je Kafka pisao nakon tri gemišta u nekoj birtiji uz Savu, a onda Grad hladno objavi: Netočno je da govorimo netočno. Gotovo. Mat u dva poteza. Kako uopće odgovoriti na to? „Točno je da je netočno da je netočno“? Ne ide. Tu već treba pravnik, logičar i jedan čovjek iz Bukovlja koji zna popravljati sve.
A sve je, krenulo od terase Caffe bara Royal. U normalnom gradu terasa je nekoliko stolova, stolica, pepeljara, jedan ventilatori suncobran koji jedva preživi prvo jače nevrijeme. U Slavonskom Brodu terasa je ustavna kategorija. Komunalni redari dođu uklanjati opremu, netko im to, prema Gradu, onemogući, krene priopćenje, pa odgovor, pa odgovor na odgovor i eto ti diplomatske krize prije podneva. Eto afere.
Još malo pa će stolice imati svoje odvjetnike, suncobran će dobiti status zaštićenog svjedoka, a stol broj sedam privremenu mjeru zabrane premještanja. Predlažemo da se prostor oko Royala odmah proglasi demilitariziranom zonom. Na ulaz postaviti dvije plave kacige UN-a, jednu iz Sibinja, drugu iz Podvinja, a pregovore voditi na neutralnom terenu, možda na pola puta prema Bartolovcima. Dok se ne utvrdi konačan status terase, nitko ništa ne dira. Stolice ostaju gdje jesu. Suncobrani miruju. Aparat za kavu radi pod međunarodnim nadzorom.
Ali nije Royal jedini dokaz da u Brodu živimo povijest u realnom vremenu. Grad je ponovno objavio javni poziv za suce porotnike za mladež – i to baš muškarce. Očito je prvi pokušaj prošao kao subotnji izlazak u Brodu: žena ima, muškarci nestali. Situacija je, čini se, toliko ozbiljna da će Grad uskoro morati poslati službeni kombi po kandidate. „Dobar dan, jeste li muško?“ „Jesam.“ „Imate li hrvatsko državljanstvo?“ „Imam.“ „Odlično, ulazite. Sud vas treba.“
Ako ni to ne uspije, treba povezati gradske politike. Svaki muškarac koji stavi solarnu elektranu na kuću automatski dobiva poziv za suca porotnika, dvije besplatne karte za Poloj i čašu graševine u Tvrđavi. Jer solarne elektrane također su ušle u središte gradske svakodnevice. Organizirano je predavanje pod naslovom „Zašto je baš sada pravo vrijeme za vlastitu solarnu elektranu?“ Pa zato što je kolovoz. Sunce prži, asfalt se topi, rolete su spuštene do poda, klima radi od jutra, a pas odbija izaći prije devet navečer. Da je predavanje zakazano u siječnju pod naslovom „Zašto je baš sada pravo vrijeme za Sunce“, čovjek bi se već zapitao tko je dobio projekt.
Ipak, moramo priznati da je Sunce jedan od najučinkovitijih sustava u Slavonskom Brodu. Izađe ujutro, radi cijeli dan, ne traži aneks ugovora, ne pomiče rok, ne objavi fotografiju bagera, ne kaže da je „projekt u završnoj fazi“, ne zahvaljuje građanima na strpljenju i navečer jednostavno ode. Sutra opet isto. Da tako radi još ponešto u gradu, Brođani bi se zbunili.
Za razliku od Sunca, južna tribina Stadiona kraj Save još nije sasvim došla do svoje konačne svrhe. Ali dobra je vijest da je „sve bliže svojoj konačnoj funkciji“. Kakva rečenica. To nije rečenica. To je gradski moto. Treba je napisati na ulazu u Slavonski Brod, odmah ispod imena grada: SLAVONSKI BROD – SVE BLIŽE SVOJOJ KONAČNOJ FUNKCIJI.
Time bismo riješili pola komunikacijskih problema. Tribina nije gotova? Sve bliže funkciji. Vrtić Pčelica nije gotov? Šezdeset mjesta sve bliže realizaciji. Ulica raskopana? Sve bliže asfaltu. Majstor vam ostavio kupaonicu bez školjke? Nemojte ga požurivati, sanitarni čvor nalazi se u završnoj fazi približavanja konačnoj funkciji. Konobar donese tanjur bez ćevapa? Ručak je sve bliže realizaciji. Plaća nije sjela? Sredstva su u visokom stupnju približavanja računu. Odmah je lakše. U Brodu problem vrlo često nije problem. Samo još nije dovoljno blizu rješenju.
Dok se tribina približava funkciji, Sava je svoju očito već pronašla. Grad nas opet uredno obavještava da je voda na Poloju dobra za kupanje. I to je dobra vijest, bez ironije. Ali toliko često čitamo nalaze Save da čovjek stječe dojam kako je rijeka najzdraviji Brođanin. Sava redovito daje uzorke. Kontrolira se. Nalazi uredni. Može se kupati. Još malo pa će dobiti sistematski, potvrdu medicine rada i termin kod stomatologa. Prosječni Brođanin liječniku ode kad već tri dana ne može stati na nogu. Sava ide preventivno. Ali neka. Barem netko u ovom gradu redovito prolazi preglede.
Nakon kupanja, logično, ide vino. Vino je posljednjih dana toliko prisutno na gradskoj stranici da je čovjek mogao pomisliti kako je Slavonski Brod napokon odustao od industrije i prešao na vinogradarstvo. Prvo vino u Tvrđavi, onda vrhunac vinskog festivala, onda završna večer uz vino, glazbu i – naglašeno – sjajnu atmosferu. Dobro je da nas je Grad obavijestio. Postojala je ozbiljna opasnost da ljudi dođu na festival vina, piju vino, slušaju glazbu i cijelu večer budu neraspoloženi.
Srećom, atmosfera je bila sjajna. Službeno potvrđeno. Sljedeće godine očekujemo preciznije izvješće: „Graševina konzumirana u skladu s planom. Gem išao u propisanom omjeru. Nije zabilježeno značajnije odstupanje mineralne vode od vina. U 22.47 sati utvrđena pojačana aktivnost na plesnom podiju. Jedan građanin iz Naselja Andrije Hebranga pokušao je naručiti sok, ali je situacija brzo stavljena pod kontrolu.“
U međuvremenu su gradske zgrade zasjale u bojama ukrajinske zastave. Gesta podrške sasvim je legitimna, ali samo Brod može u jednom danu spojiti Ukrajinu, komunalni rat oko kafićske terase, nedostatak muških sudaca porotnika, vino i solare. Washington, Moskva i Royal. Sve na istoj naslovnici. Kad bi netko iz Bruxellesa slučajno otvorio gradske vijesti, pomislio bi da Slavonski Brod ima vanjsku politiku, energetsku strategiju, pravosudnu krizu i pitanje teritorijalnog integriteta terase.
A negdje između svega toga tražimo 98 pomoćnika u nastavi. To je ozbiljna, dobra i potrebna stvar. Tu nema potrebe za sprdnjom s ljudima koji će pomagati djeci. Ali ima s našom vječnom potrebom da svemu damo slogan. Projekt se zove „Zajedno do škole bez prepreka.“ Kod nas više ništa ne može jednostavno biti ono što jest. Ne tražimo pomoćnike u nastavi. Mi idemo zajedno do škole bez prepreka. Ne uređujemo cestu. Mi podižemo standard prometne infrastrukture. Ne kosimo travu. Mi unapređujemo vizualni identitet javnih površina. Ne mijenjamo žarulju. Mi povećavamo razinu sigurnosti kroz modernizaciju sustava javne rasvjete.
Još malo pa će komunalni redari dobiti slogan „Zajedno do terase bez stolica“, asfaltiranje „Zajedno do kuće bez amortizera“, a groblje „Zajedno do vječnosti bez prepreka“.
I tako u desetak vijesti dobijemo cijeli Slavonski Brod. Imamo vino. Imamo Savu s boljim nalazima od pola stanovništva. Imamo Sunce koje jedino završava posao u roku. Imamo tribinu koja je sve bliže funkciji. Imamo vrtić koji je sve bliže realizaciji. Imamo 98 pomoćnika. Tražimo muškarce za suce porotnike. Imamo podršku Ukrajini. Imamo komunalnu geopolitičku krizu oko terase. I konačno imamo službenu potvrdu da je netočno da Grad govori netočno.
Zapravo bi službenu rubriku „Vijesti“ trebalo ukinuti. Previše je komplicirano. Dovoljna je jedna nova rubrika: „Sve je u redu.“ Svako jutro u sedam sati objavi se samo ta rečenica. Ako građanin vidi rupu – sve je u redu. Ako projekt kasni – sve je bliže realizaciji. Ako traje pet godina – sve je bliže konačnoj funkciji. Ako redari ne mogu maknuti terasu – institucije rade svoj posao. Ako netko kaže da ne rade – tvrdnja je netočna. Ako netko kaže da je netočno da je njegova tvrdnja netočna – ide novo priopćenje.
Tako grad funkcionira mirno, uredno i bez nepotrebne nervoze. A građanin? Građanin ionako sve pokvari. Izađe iz kuće, vidi svojim očima, nešto pita, nešto komentira, uspoređuje ono što čita s onim što živi i onda napravi najveću moguću administrativnu pogrešku – počne misliti.
Zato možda najveći razvojni projekt Slavonskog Broda tek slijedi: „Zajedno do grada bez suvišnih pitanja.“ Rok završetka nije poznat. Ali bez brige.
Sve smo bliže
