Grad je jutros u 4:46 svečano otvorio najkraću tramvajsku liniju u povijesti – Šefki Korzo – koja se proteže cijelih 500 metara, taman dovoljno da se tramvaj zaleti, zatrubi, i već mora stati. Linija ide od Trga Povjede do Izlazne Stanice kod Maslačka na Korzu, gdje se putnici tradicionalno pozdravljaju s vozačem uz “Ajd u zdravlje, Šefki!”ili ako je vozač iz druge smjene s Đes ba!, naime tramajovođa neće da vozi ako ga se tako ne pozdravi. Taj mu pozdrav daje inspiraciju, kao i spoznaju da vožnja traje kraće od prosječnog kašljanja, ali ostavlja dojam kao da ste proputovali kontinent. Nažalost kvar jedne bravice( ormarć za bureke) je skoro zasjenio otvaranje sigurnosnih vrata, koja su uspješno otvorena iz druge, ali ona za bureke nisu. Ali koliko saznajemo a pro po navedenog majstor je netragom nestao i po zadnjim informacijama dospio je do Australije gje traži bravicu.Grad je istine radiovom linijom odlučio stati na kraj dosadi, prometnim gužvama i zdravom razumu, sve u cilju boljeg sutra i mirisnijeg danas.
U tramvaju se službeno smije jesti čuvena petica s lukom, ali uz strogo poštivanje pravila: bez unutarnjeg podrigivanja i, ne daj Bože, ispuštanja plinova. Tko prekrši mirisni kodeks, biva izbačen kod Maslačka bez prava na dodatni ajvar. Vozači su obučeni u uniforme inspirirane likom Šefke – lokalnog junaka koji je jednom prešao Korzo unatrag noseći burek i filozofsku dilemu. Tramvaji su opremljeni sustavom koji automatski prepoznaje miris luka i aktivira neutralizator atmosfere – kombinaciju lavande, svježe pečenih ćevapa/ lepinje/pljeskavice i nostalgije( a vegeterijanska jela?) za djetinjstvom.
Grad je odlučio ukinuti karte i uvesti ćevap kao službenu tramvajsku valutu i kartu. Putnici jednostavno predaju peticu s lukom đes ba ili drugom vozaču na uvid, kimnu glavom i sjednu i navale. Ova odluka potiče lokalnu ekonomiju, smanjuje glad i povećava sreću. U planu je i proširenje linije za dodatnih 17 metara, ako se nađe dovoljno ajvara. Vijećnici tvrde da je linija Šefki Korzo manifest urbanog otpora dosadi. “Zašto bi tramvaj morao ići daleko?” pita se vijećnik koji je osobno predložio da se stanice zovu “Tu sam” i “Evo me”.
Linija Šefki Korzo nije samo prijevozno sredstvo – to je filozofija, pokret, mirisna revolucija. U vremenu kad svi jure, naš grad staje, zagrize peticu i kaže: “Polako, prijatelju. Imaš još 500 metara života.”
Neka se zapiše zlatnim slovima u knjige urbanih čuda: gradski oci su, ovom odlukom, nadmašili i najmaštovitije vizije budućnosti. Dok drugi grade kilometre betona bez duše, naši su izgradili 500 metara čistog genija – liniju Šefki-Korzo, gdje se ćevapom plaća, lukom miriše, a tramvaj vozi taman koliko treba da se čovjek zamisli nad životom.
Oni nisu samo donijeli odluku – oni su pokrenuli pokret. Pokret protiv besmisla, protiv sterilnih prometnih rješenja, protiv tramvaja bez ćevapa. U vremenu kad se politika svodi na Excel tablice, naši su vijećnici rekli: “Dosta! Daj narodu peticu s lukom i vožnju koja traje koliko i osmijeh!”
