Rujan je u Slavonskom Brodu krenuo ozbiljno. Djeca u školu, kupači pod krov, trkači na stazu. Otvorio sam gradske vijesti i umorio se prije trećeg odlomka. Toliko aktivnosti, a meni već ustajanje sa stolice traži prethodnu pripremu.
Vanjski bazeni završili su sezonu, unutarnji nastavljaju raditi. Ljeto je dobilo otpusno pismo. Možemo se i dalje kupati, samo sunce više nije uključeno u uslugu. Dobro je da voda ostaje dostupna i kad vrijeme prestane surađivati.
Prvašići su krenuli u školu. Sretno djeci, roditeljima i učiteljima. Mališani će učiti čitati, pisati i računati. Ovo posljednje posebno neka uvježbaju. Trebat će im kad jednog dana budu uspoređivali plaću s cijenom stana. Zasad neka savladaju vezanje tenisica. Ni to nije mala stvar, govorim iz iskustva.
Street Food Weekend završio je nakon četiri dana hrane, glazbe i druženja u Tvrđavi. Bili su tu Neno Belan, ABBA tribute bend i sedam izlagača, a organizatori su donirali Kući sretnih ciglica. Lijepo. Održano je i natjecanje u jedenju ljutih papričica. Ja dobrovoljnu patnju uglavnom ograničavam na gledanje Hajduka.
Završen je i 19. FAK. Publika je najboljom proglasila predstavu „Nemoj se roditi ka žensko” Teatra Ivankovo. Čestitke ljudima koji nakon svojih obveza još imaju snage stati na pozornicu. Mene navečer jedva uspiju nagovoriti da stanem na vagu.
Kod Vijuša trčalo se za nabavu uređaja za pregled kože namijenjenog brodskoj bolnici. Liga protiv raka i Mazator okupili su male i velike. Svaka čast. Volio bih da se za medicinsku opremu manje moramo oslanjati na kondiciju građana. Ali ljudima koji pomažu — kapa dolje.
Ima Brod života. Sad još da nas taj polet drži i kad treba riješiti nešto manje fotogenično od koncerta.
