Bonton što je to? Često se pitam dok ga svakodnevno prakticiram, kako osoba s invaliditetom. Poštovanje, kako ste, puno Vam hvala. Dobro nekad me ne razumiju , ali s svojim paretičnim facijalnim smiješkom ispadam kao neka „Bečka škola“
Ne pijem
Konobari uvijek pristojni pomognu uvijek, ali onda Stari ti uvijek piješ ledenu kavu, šećer će ti loše utječe na mozak. Naravno jave se dužebriznici, a moj mozak je već besplatni džuboks. Ajooj još doručkuješ Čokolino.
Ljudi dijele savijete, a nemaju pojma kako je željeti i sanjati da možeš progutati jednu jedinu kap vode( nije išlo nikako),.Doslovno ja magarac nisam mogao istu progutati skoro dvije godine. Očigledno da kišne gliste ne znaju, nije ih ni briga. Da, pijem ledenu kavu iz razloga jer je volim i ajoj s šećerom da mi pomuti mozak, ali dušebriznicima i gledačima također.
Ulazim u zagrebački bolnicu i pred sto ljudi. Ne možete ući takvi slinav u bolnicu. Sva sreća bilo je pas mater pa on ne može gutati, ali slinovnica mu radi. Naravno meni je moja izbacivala slinu kao vodoskok.
Hodam
Uslijed moždanog hodam kao okorjeli pijanac. Naravno pokupio sam sve krive obrasce hoda i onda komentari. Vidi ga pijan je kao letva. Još me i pitaju kako to hodaš? Ni ne trude se, postanem duh kojeg ne razumiju ništa.Negdje prije sam doživio da me jedan uvaženi član Brodskog političkog građanstva pita pričam li hrvatski. Ne pa klingonski i ne stidim se svog jezika.
Ju hu hodam i ne neću u kolica i ne pristajem nikako postati patvoreni ja..
Nasilje
Femicid, kao najekstremniji oblik rodno uvjetovanog nasilja, u Hrvatskoj “poprima užasne razmjere”, da stopa ubojstava kontinuirao bilježi porast, da se po broju femicida Hrvatska svrstala u tri najgore zemlje Unije.
Zgranut nasiljem u Bosni ali crnim kronikama kod nas , postavim si često pitanje koliko ima takvih? Nije mi jasno zašto mediji prenose uopće ime i prezime takvih spodoba i pojedinosti da se ubojstvo učini viralnim . Zgrožen sam i pitam se koliko je takvih psihopata među nama. Ovaj portal nema crnu kroniku i neće je ni imati. Ljudska glupost ne poznaje granice, ali svima je potreban bonton da je kompletno društvo upalo u stanje komatozne patologije bez adekvatne reakcije osim zgražanja.
Neki dan nakon punih bar petnaestak godina odem s meni dragom osobom na bilijar. Uvidim da ni bilijar više nije kao nekad. Nema rupe za žetone i on ide na Eure i sad žetone. Kljakav kakav jesam prilagođavam se novom ja.Nosam taj štap u jednoj ruci kako neki vojnik koji ide na bojište. Uspio sam ubaciti pokoju kuglu, jupii.
Naravno neki od hrabrih heroja koji je sjedio vani primijetio me. Ulazi unutra i počne komandirati. Blijedo sam se odmakao Gandi stilu ni malo ne razumijem bahatost i silu. Đe me nađe, pomislio sam. Zbunjeno smo završili bilijar, a šerif kojem je valjda problem što hodam je nestao.
Konobarica tog kafića, očigledno ne poznajući gospodina silu bila je vidno uzrujana. Pijanac, retard, jesam li to ja. Kako bi bilo tom nabildano junaku jedan dan u mojoj koži. Samo se pitam, kao osoba koji ne puši ni alfa muške, a ni ženske. Magija je u nama samima, a to je mozak, koji nam daje snagu. Svi se mi svakodnevno zgražamo , a što činimo da nasilnici i nasilje nestanu? Lajemo na internetu u prazno.Psi laju, a karavane i dalje prolaze.
[modula id=”3466″]
Autor: Vanja Krnić
