Desna cipela br 38 shvativši da je nestala lijeva joj kolegica ,odlučila je krenuti u istragu gdje u Slavonskom Brodu da nađe ostale pripadnike svog plemena. Eureka, ide odskakukati do Cipelića.
Samo Slavonski Brod ima trg prepun cipela. Cipela je tako krenula. Skakutanje Trgom Pobjede, pa popreko pored HEPa do Gupčeve i evo ga
Cipelić
Desna cipela doživjela je šok vidjevši da Nike, nije ni Mike nego je prazan. Dobro idem dalje. Alpina. Planika. Vidim li dobro ni Borovo više ne radi.
Očajna cipela tražeći srodnu cipelu sjetila se jedne priče
Imao neki čovjek cipele. Nije ih ni čuvao, ni čistio, ni pazio. Cipele su bile veoma tužne zbog toga.
Jedne noći, kad je čovjek zaspao, odlučile su ga napustiti.
Padala je kiša, ali one su hrabro krenule u noć šljapkajući po mokroj cesti: šljap, šljap, šljap. Dugo su hodale i već prilično umorne stigle do neke malene kućice.
Prišle su vratima i tiho pokucale: kuc, kuc.
U kućici je živio dječak Jakov. Začuo je tihi kucaj i upitao:
– Tko je?
Odgovora nije bilo. Samo se ponovo začulo: kuc, kuc, kuc.
Dječak je opet upitao:
– Tko je?
Ni ovaj put nitko nije odgovorio.
Nakon nekoliko trenutaka začulo se: kuc, kuc, kuc.
Dječak, sada već pomalo ljutit, zavikao je:
– Pa dobro, tko to stalno kuca?!
Otvorio je vrata, pogledao lijevo, desno, ali nikog nije vidio.
Međutim, čim je zatvorio vrata, začulo se: kuc,kuc,kuc.
Sada već jako ljutit, zavikao je:
– Tko me to zeza?!
Ponovo je otvorio vrata, pogledao lijevo, desno, a zatim, konačno, dolje i začuđeno uzviknuo:
– Cipele?! Što vi radite ovdje?
Odnio ih je u kuću, a one su mu ispričale o čovjeku koji ih nije ni čuvao, ni pazio, ni čistio.
Dječak Jakov odlučio ih je zadržati. Obećao im je da će ih i čistiti, i čuvati, i paziti i da će ih svaki dan voditi u šetnju.
Cipele su bile oduševljene. Iako su bile mokre, zadovoljno su, kraj tople peći, utonule u san.
I tako su stekle novog prijatelja.
Empiriski Cipelić je bio cipelić zbog cipela. Danas je na njemu bila jedina cipela, upravo desna. Cipela u strahu od anksioznosti što je sve propalo odskakutala je skoro nazad u ormar kao Pale sam na svijetu.
Shvatila je da na Cipeliću više ne stanuju cipele, ali možda u ormaru stanuje još koja zaboravljena….
[modula id=”3287″]
Autor: Vanja Krnić
Fotografije: K. J. A+
