Zamislite svijet u kojem zakoni stupaju na snagu, ali njihova provedba ostaje u sferi znanstvene fantastike. U Hrvatskoj, Zakon o inkluzivnom dodatku, koji je trebao donijeti olakšanje osobama s invaliditetom, postao je sinonim za birokratsku neučinkovitost. Iako je zakon stupio na snagu 1. siječnja 2024., mnogi korisnici još uvijek čekaju na svoja rješenja, a time i na prijeko potrebna financijska sredstva.

Prema podacima iz listopada 2024., oko 48.000 “starih” korisnika, koji su prethodno primali osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu, još uvijek nije dobilo rješenja o inkluzivnom dodatku.
N1 To znači da su deset mjeseci živjeli s manjim iznosima od onih koji im po zakonu pripadaju. Osobna invalidnina ( aorist) iznosi 232,26 eura, dok bi inkluzivni dodatak već trebao biti 432, 480 ili 720 eura, ovisno o razini potpore.
Prema podacima iz listopada 2024., oko 48.000 “starih” korisnika, koji su prethodno primali osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu, još uvijek nije dobilo rješenja o inkluzivnom dodatku.
N1 To znači da su deset mjeseci živjeli s manjim iznosima od onih koji im po zakonu pripadaju. Osobna invalidnina iznosi 232,26 eura, dok bi inkluzivni dodatak trebao biti 432, 480 ili 720 eura, ovisno o razini potpore.
No, ne brinite, naši političari su tu da pruže podršku – barem u obliku paraetičnih osmijeha punih lažne empatije. Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Marin Piletić, izjavio je početkom listopada kako očekuje da će svi stari korisnici do kraja godine dobiti rješenja, a zaostatke s 1. siječnjem iduće godine, a danas je 16 siječanj i laže li on malo? Pardon mulja kao pravi političar. Međutim, s obzirom na dosadašnju brzinu administracije, korisnici se s pravom pitaju hoće li do tada biti “tko živ, tko mrtav”.
Situacija je dodatno zakomplicirana za one koji su smješteni u domovima ili kod udomitelja zbog invalidnosti. Oni, naime, gube pravo na ikakav inkluzivni dodatak, čime umjesto inkluzije doživljavaju potpunu isključenost. Čini se da je inkluzija u ovom slučaju samo riječ na papiru, dok je stvarnost daleko od inkluzivne.
Dok čekamo da birokratski kotačići napokon počnu funkcionirati, osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s financijskim poteškoćama i osjećajem zapostavljenosti. Možda je vrijeme da se naši političari, umjesto lažnih osmijeha, posvete stvarnim problemima svojih sugrađana.
Dok čekamo da birokratski kotačići napokon počnu funkcionirati, osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s financijskim poteškoćama i osjećajem zapostavljenosti. Možda je vrijeme da se naši političari, umjesto lažnih osmijeha, posvete stvarnim problemima svojih sugrađana.