Postoji teorija da je svaka bolest povezana s karakterom i osobinama ličnosti ,ako je karakter stvarno povezan sa zdravljem to je vrlo korisno medicini. Jer se bolest u tom slučaju može predvidjeti.
Problem, sa kojim se većina nas susreće, je da su obrane koje smo podigli da zaštitimo srce postale njegov zatvor i sada ih više nismo ni svjesni. Mnogo osoba nije čak ni svjesno napetosti u grudima ili nesposobnosti da otvore svoja srca. Veliki broj ljudi vjeruje da bi bili potpuno sposobni da nekog vole kada bi neko voljeo njih. Oni brkaju čežnju za ljubavlju sa samim voljenjem. Osjećaju ljubav u svom srcu ali ne mogu doći do nje zato što su od srca odsječeni barijerama koje su sami podigli da bi ga spasili.
Nije dovoljno donijeti odluku da ćemo postati osoba koja će biti više voljena i više voljeti. Ništa više ne možemo da se prisilimo da volimo nego što se možemo prisiliti da budemo sretni po vlastitoj volji. Po samoj svojoj prirodi osjećaji proizlaze iz dubine našeg organizma i mada ih možemo oslabiti ili potisnuti, ne možemo ih sami stvoriti. Iako je istina da se određen osjećaji mogu izazvati maštanjem ili glumom, ona nisu prava i iskrena sve dok ne izviru iz potisnutog, “sakrivenog” rezervoara emocija. Događa se da neko probije barijere koje sprečavaju izlaz ljubavi tako da ona dopre do površine, ali taj prodor, iako veoma značajan, ne mjenja osobnost jer barijere nisu poznate, shvaćene i uklonjene. Na primer, mnogo ljudi je doživjelo sveobuhvatnu radost zaljubljivanja. Ipak, ta ljubav je uglavnom djetinjasta ili romantična i brzo propada kada se suoči sa stvarnošću, a osoba je i dalje zatvorena za ljubav kao što je i bila.
Da bismo otvorili srce tako da ono pruži smisao ličnosti i život tijelu, moramo prvo utvrditi zašto i kako se ono zatvorilo i koje ga to sile i strahovi drže zatvorenim. Bez ovog saznanja terapeut ne može skinuti oklop niti ukloniti barijere ni sebi niti svojim pacijentima. Prvi korak je istražiti i analizirati prošlost osobe, naročito doživljaje iz djetinjstva. Istovremeno, nužno je otkriti i shvatiti fizički proces koji “oklopljava”, blokira, osobu. Tijelo se ne smije promatrati na mehanički način, već kao živa slika osobne povijesti određene osobe. Vidjeli smo da je svaka kronična napetost tijela znak konflikta koji je osobu ispunio nerazriješenim strahom. Ove strahove treba proraditi i eliminirati ako želimo sačuvati srce otvoreno za život. U tu svrhu, čovjek se mora osloboditi mišićne tenzije i dozvoliti potisnutim osjećajima da dopru do svesti. Oba ova procesa se i u terapiji, kao i u životu, odvijaju paralelno.
Foto: Stratera-hs.com
~ Alexandar Loven
