[vc_row][vc_column][vc_column_text]Iako sam osobno bio teist, da bi kasnije postajao i ostao deklariran ateist. Jedan od velikih pozitivaca koji je utjecao na mene je velečasni Marko Majstorović. Kod njega sam se krstio davne 1984 još u onoj državi, kad se nije smjelo. Prvo sjećanje na njega je na Božić i kad me pitao da uzmem jednu ovčicu iz Božićnih jaslica u Crkvi. Toliko su mi se svidjele ovčice da sam mislim pokupio cijelo stado. Tad i uvijek je zračio energijom, ali nikad baš nikad nije nametao svoje stavove.
Osobno propitkivanje
1989 prošao sam tešku operaciju srca i sa sobom nosio krunicu. Nisam imao pojma ni jednu molitvu, ali svaku večer bi išao u kupatilo . Molio bih se nemam ni pojma što. Sjećam se da su jedno jutro došli po curicu koja je ležala sa mnom u sobi i večer prije smo se igrali. Nažalost curica se nije vratila s operacije , a ja sam preživio.
Redom sam se krizmao i sve po propisanim crkvenim pravilima upravo . Naravno molitve se nisam ni trudio popamtiti. Zašto se Crkva petlja u politiku i drže negativne ad hominem propovjedi s političkim konotacijama. Tu mislim na pojedince s kojima nisam nikako u istom stadu. Naravno i tu je moj put obrnut , nije kao Tomčev od ateista do teista… Naravno i sam i dalje propitkujem sve, ali empirijski ne mogu još uvijek s ničim potvrditi da ga ima.
Marko Majstorović
Marko Majstorović (Nuštar, 6. studenoga 1928. – Slavonski Brod, 4. lipnja 2004.) – hrvatski katolički svećenik, monsinjor, župnik, dobrotvor, urednik katoličkih časopisa
Jedan je od prvih svećenika u Hrvatskoj koji je djelovao u promicanju kulture života, organizacije tečajeva priprave za brak, župnoga pastorala obitelji, pogotovo onih s mnogo djece, pomoći trudnicama i bračnim parovima, među prvima je osnovao dječji vrtić u sklopu Crkve i pokrenuo vjerske časopise za mlade u vrijeme komunizma, kada je bilo otežano djelovanje Crkve.
Rodio se u Nuštru između Vinkovaca i Vukovara 6. studenoga 1928. godine. Osnovnu je školu pohađao u Nuštru, a građansku školu i gimnaziju u Vinkovcima. Bogosloviju je studirao u Đakovu od 1947. do 1952. godine. Služio je vojni rok u pješadiji u Murskoj Soboti u Sloveniji od 1949. do 1950. godine. Za svećenika je zaređen 6. srpnja 1952. u đakovačkoj katedrali po biskupu Stjepanu Bäuerleinu. Mladu misu slavio je 27. srpnja 1952. u Nuštru.[1]
Nakon godine dana svećeništva imenovan je upraviteljem Župe sv. Ane u Radikovcima, ali je ubrzo uhićen i osuđen na Vojnom sudu u Novom Sadu na sedam mjeseci zatvora, jer se nije odazvao na vojnu vježbu. Presuda je izrečena 6. prosinca 1954. godine, a kaznu je odležao, od 19. veljače 1955. do 26. kolovoza 1955., u kaznionici u KPD-u »Stara Gradiška«. Tajno je uspio nabaviti i improvizirati vrlo jednostavan pribor za svetu Misu i tajno je noću u samici slavio svetu Misu.[2]
Od 1965. godine župnik je župe Duha Svetog u Slavonskom Brodu, u kojem je djelovao do smrti 2004. godine. Utemeljitelj je župe Svete Obitelji i sv. Dominika Savia, tri crkve i i Marijinog doma u Brodskom Vinogorju. Inicijator je osnivanja Centra za dijete, Centra za obitelj, te tečajeva za brak, u komunističko vrijeme kada je sve to bilo prava rijetkost. Bio je neumoran na karitativnom području djelovanja Crkve.[3] Posebno se istaknuo u nesebičnoj duhovnoj i materijalnoj karitativnoj pomoći bračnim parovima, obiteljima s mnogo djece i trudnicama. Jedan je od prvih svećenika u Hrvatskoj, koji su djelovali protiv pobačaja. Objavio je brojne letke protiv pobačaja u Hrvatskoj, a prevedeni su i na mađarski jezik i distribuirani i u Mađarskoj.[4]
Objavljivao je časopise „Ministrant”, „Glas sela”, knjige i mnoge vjerske brošure u komunističko vrijeme kada je to bilo otežano. Inicirao je i bio prvi glavni urednik najpoznatijega hrvatskoga katoličkoga lista za djecu “Mali koncil”. Prvi broj izašao je u Slavonskom Brodu u ožujku 1966. u crno bijeloj tehnici, bez korica, koje su bile u boji samo prigodom Božića. Uređivao je prva četiri broja kao glavni urednik, a dužnost odgovornog urednika obavljao je tada pomoćni zagrebački biskup, a kasnije kardinal Franjo Kuharić.[5]
Započeo je s obiteljskim apostolatom uz pomoć liječnika i medicinskih sestara. Otvorio je dječji vrtić 1970. i doveo sestre karmelićanke u Slavonski Brod, koje su vodile i dječji vrtić. U to vrijeme, bila je velika rijetkost, da je dječji vrtić pod okriljem Crkve.[6]
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je monsinjorom – kapelanom Njegove Svetosti 1989. godine….
Svećenik na biciklu
Skroman je uvijek bio , što dobrom dijelu svećenika i nije vrlina. Stalno je nešto organizirao i u vrijeme Domovinskog rata. Moj direktni susret s njim bio je na bračnoj obuci. Pozdravljali smo se sa zdravo što je malo neobično. Zdravo Krniću i onda bi krenula obuka.
Zajedno na nebu i na Zemlji
Pričao je lijepo o vjeri koju je do kraja držao i propovijedao. Znate kad dvoje ljudi stupi u crkveni brak postaju jedno. Nakon par rečenica rekao je kad jedan supružnik premine drugi ga čeka na nebu i ovaj preživjeli se može opet Crveno vjenčati.
Velečasni želite reći ako jedan premine, a jedan/a čeka na nebu onda imaju grupnjak gore. Opalio se smijati i nije dao odgovor. Vidiš to me nitko nije pitao, a radim pripreme za brak dugo već dugo. Moj brak je završio civilnom rastavom. Naravno nemam pojma tko će koga čekati na nebu, možda se iznenadim. Ni jednom nije mi ni probao nametati stavove, prosuđivati, već samo ljudski razgovarati
Marko Majstorović bio je velečasni iz naroda na crnom biciklu, definitivno veliki humanist i čovjek.
Autor: Vanja Krnić i wikipedija
[modula id=”2545″]
Fotografije: youtube
https://www.youtube.com/watch?v=Q1Xrv_4s36o[/vc_column_text][/vc_column][vc_column][/vc_column][vc_column][/vc_column][/vc_row]
