Kako je jesen moje apsolutno najdraže godišnje doba, odlučio sam podijeliti s vama zašto je toliko volim. Naravno osim što psujem kiši, ne mogu van iz ormara. Pada, pada i pada, oh ta predivna kiša. Nabijem ju! Papirnato plišana roda bijela, a vani sivo, ona čeka, a čekam i ja da je pogodi grom i sprži je. Kao miroljubljivi Brođanin naprosto obožavam jesen.
Razlozi zašto toliko volim jesen
Jedino u jesen se osjećam kao pravi ja. Ovaj osjećaj dok brišem nos i hvatam šampon da operem kosu na ovoj prekrasno dosadnoj kiši optimizma nošenog godišnjim dobom jeseni. Moram priznati i zahladilo je, hipohondar u meni sumnja da imam jesenski febrilitet . Jesenski osječaj obuhvaća toliko mnogo dijelova moje pomalo kompleksne osobnosti. Moja inspiracija, moja kreativnost i moje pisanje bolje mi polaze za laptopom tijekom jeseni. Osjećam se ponovno snažno, kao da sam ispuhani jastuk za more preko kojeg je prešao i pohodio ga jumbo jet.Nadahnut sam u onu stvar i jasnije mi je ono što želim raditi. Ljeto je vrijeme kada puštam mozak da se odmori, što bi rekli da pase( zelenu travu). Jesen je savršenovrijeme kada svoje ideje provodim u djelo.
Hibernacija u ormaru. Budući da smo ove godine napravili neke unutarnje promjene u našoj kući,nova perilica rublja. Očekujem uporno poplavu iz kupatila jer sam ja djelomično šarafao i to crijevo za vodu???.jesen je u meni prekrasna, ali imam bar duplo više krmelja.
Utješna hrana. Pravilna hrana. Juhe, variva, spora pečenja, pire krumpir, pečeni krumpir, krumpir u ljusci, korjenasto povrće, čobanac, umak, sir od cvjetače, poriluk u bijelom umaku, prokulice. Odakle mi para za sve to? Ma žuljam jesenski parizer. Obožavam ga, ali jučer sam kad je bilo ljeto.
Hladno. Da, dobro ste pročitali, uživam u hladnoći. Prvi dan jeseni več me ulovila treskavica, ali obožavam. je organi su ugodni i nisu zagušljivi od vlastitog isparavanja. Ne možete se tuširati u ljetnoj vrućini. Na kraju se znojite i potrošite par kubika vode. Ljeti ne možete imati debeli jorgan s svojom sretnom žuto dekicom. . Ali u jesen možete imati oboje, naprosto obožavam jesen.
Rano ujutro. Baš kad sunce izlazi. Svježe je, vidi se kako ti dah zapinje, na paučini je rosa, pod nogama je hrskavo lišće. Psujem Beod plin i mislim si kad će odvrnuti malo grijanja. Gledam parket i shvačam da je on goriv, ali nemam peći. Pevec, pardon pevex mi je blizu, ali obožavam svoju jedinu jesen.
Narančasta i smeđa. Ne razmišljam previše o narančastoj boji u bilo koje drugo doba godine. Ali kako se sezona približava, privlače me narančaste šalice, knjige i bilježnice. Imam fetiš na jesen, sve počne otpadati i pitam se da uzmem Viagru ili nešto da ide gore. Obožavam jesen, iako sveide dolje u opisanim bojama.
Slojevitost. Hlaće s debelim dugačkim gačama, originalne bijele potkošulej iz Bosne. Lagane patike zamijenim s prekrasnim čizmama za blato do koljena. Naime svako blato slučajno pogodim i kažem si pas/ mater u što je volim, koga? Jesen naravno!
Čarape. Daj mi sve debele čarape i ključeve od mog Mecedesa.Nevitno što imam samo crne čarape i nemam Mercedes, ali volim svoju jesen.
Naša kuća će postati krcata kestenima iz Cesarčeve i šišarkama. Možda čak i žir ako prođemo šumom pored hrastova u svome predivno šumovitom naselju. Volim to. Naprosto obožavam jesen, ali toliko da ipak idem u ormar.
Autor: Vanja Krnić
